Piše: Kasper I
Kad si mala, sve ti se čini jednostavno. Gledaš izbor ljepote na televiziji, vidiš krunu, svijetla, osmijehe, i pomisliš: kad porastem, biću MISS. Tada još ne znaš da iza tog svjetlucanja stoji svijet koji nije uvijek bajka, niti da se iza svakog osmijeha često krije i poneka suza.
Jer put do te krune, koliko god djelovao lak i sjajan, zapravo je put pun iskušenja, sumnji i razočarenja. On počinje onog dana kad neko prvi put kaže: „Ti bi mogla da se prijaviš“. I od tada, ogledalo više nije samo ogledalo — postaje sudija. Svaka nesavršenost, svaka bora, svaki kilogram viška postaje predmet analize. A u toj analizi, lako zaboraviš da si više od slike u refleksiji.
Danas ima toliko izbora ljepote da se i sama riječ MISS razvodnila. Postoje izbori za MISS fotogeničnosti, MISS šarma, MISS ulice, MISS sela, pa čak i MISS agencije za nekretnine?!?
Svaka od njih nosi lentu ili neki poklon , blistav trenutak pažnje i fotografiju za instagram ili facebook. I svaka djevojka, bar jednom, povjeruje da će baš taj izbor biti onaj koji mijenja život.
Ali iza tih scena, daleko od reflektora, dešava se nešto drugo — tiha borba sa samopouzdanjem. Na kastinzima i pripremama, pred ogledalom koje ne prašta, djevojke prvi put čuju rečenice koje zabole više nego bilo kakav poraz. „Lijepa si, ali…“ — i iza tog „ali“ stane sve ono što može slomiti volju i vjeru u sebe.
Ipak, one ostaju. Smiju se i kad im nije do smijeha. Hodaju uspravno i kad im duša klone. Vježbaju govor, hod, osmijeh — sve ono što, navodno, čini jednu pravu MISS. I tu se otkrije najvažnija lekcija: da je mnogo teže biti dostojanstven, nego lijep.
A onda dođe razočarenje. Jer svijet ljepote nije uvijek pravedan. Nijesu sve lente zaslužene, nijesu svi žiriji pošteni, a nije ni svaka pobjeda čista. Tada se, u tišini hotelske sobe, skida šminka, suze se brišu, i u ogledalu više ne stoji kandidatkinja — nego djevojka koja je prošla kroz nešto što ju je promijenilo.
Shvatiš da kruna nije cilj, već prolazna stvar. Da prava vrijednost nije u tome da te proglase najljepšom, već da si uspjela ostati svoja, da budeš dobar čovjek. Jer biti MISS na sceni traje jednu noć — ali biti dostojanstvena, hrabra i svoja, traje čitav život.
I tada dolazi do ključnog saznanja, da ljepota nije nagrada, nego je nagrada karakter. Biti dobra osoba uprkos svim životnim razočarenjima pa makar i na izboru za MISS bila i poslednja.
A to, biti dobra i vaspitana osoba, u ovom svijetu lažnih svjetala, vrijedi više od bilo koje lente!
(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
