Piše SIBIN
Nije teško uvidjeti da je Jovana Jeremić dehumaniji televizijski eksperiment od masovno gledane i popularne „Zadruge“ iliti „Elite“, rijalitija koji je balkanska realnost u malom.
Javnost je – skaredna. Jovana Jeremić je samo pogrubljen proizvod toga.
U poslednjem romanu, već stara i omantufila, Agata Kristi pravi popis onoga što Englezi čitaju po novinama, i to djeluje kao horor, dovoljna doza strave, ali i sadržaja koji nas otkriva kao istinske prrverzanjake koje još jedino uzbuđuje katastrofa, ubistva, ratovi.
Dokon, svašta se nešto pitam, tako mi sabajle pade jedna misao na pamet: je li Jelena Jeremić – nastavak politike vođene drugim sredstvima?
Početi jutro sa njom, dakle njenim šou-programom, ili način na koji ona, Jovana Jeremić od svega pravi šou-program zastrašujuće je, mentalno vrlo opasno, jer gubitak privatnosti nastupa sa totalitarnom televizijom, čemu uveliko svjedočimo kao pasivizirana publika. Ona koja hoće – total hard – kao iz filma „Trkač.“
Estetika estrade je više od erotike i još uvijek malko manje od pornografije, ali se kreće ka tome, unižavajući javnost, praveći od javnosti ludu, avet, ono bestidno, sa minimumom ukusa i maksimumom nasilja.
Izokrenimo Brehta: šta je teroristički napad na televiziju (Ekvador) u poređenju sa osnivanjem televizije!
