Đorđe Radulović postao je ministar zahvaljujući svom prethodniku i mentoru Milanu Roćenu koji je, preko svojih ljudi, kod premijera Zdravka Krivokapića idejstvovao njegovo postavljenje, saznaje BORBA.
Nikakvo ekspertsko znanje nije preporučilo Radulovića za ministra spoljnih poslova, već isključivo intervencija sive eminencije crnogorske diplomatije i nekadašnjeg glavnog Milovog savjetnika za spoljnu politiku Milana Roćena.
Radulović se 2011. godine zaposlio u Ministarstvu spoljnih poslova upravo tokom Roćenovog formalnog šefovanja diplomatijom.
Ovo je samo još jedna činjenica koja dokazuje koliko su povezani premijer Zdravko Krivokapić i DPS. Tajne veze premijera sa DPS-om su duboko ukorijenjene i iluzorno je očekivati da će biti raskinute od strane čovjeka koji je sudbinski vezan za partiju koja mu je decenijama omogućavala lagodan život.
Roćenov, odnosno, DPS-ov pečat odiše iza svake izjave, saopštenja ili odluke Ministarstva spoljnih poslova. Mada je u nekim segmentima djelovanja Radulović rigidniji od Roćena koji je ipak kao iskusan i vješt diplomata koji je znao da se pozicionira u trouglu Moskva-Vašington-Brisel.
Za razliku od svog mentora koji je godinama slovio za „ruskog čovjeka“, Radulović nije toliko fleksibilan i svoju profesionalnu sudbinu slijepo je vezao za Brisel. Slušajući njegove javne istupe i djelovanje, stiče se utisak da je mlađani Radulović iznajmljeni briselski činovnik sa privremenim boravkom u Crnoj Gori, a ne prvi čovjek diplomatije jedne suverene države za šta se predstavlja.
Njegovu antisrpsku i antirusku politiku ne bi uspješnije sprovodio ni penzionisani Valentin Incko. Očito je da je njegov notes dobrano ispunjen u Briselu, a da je na Raduloviću samo da uredno „udara“ štrikove pored svakog dobro urađenog domaćeg zadatka.
Tako je Radulović redom udarao štrikove pored odluka o uvođenju sankcija Rusiji i potpisivanju Krimske platforme, održavanju bliskih odnosa sa tzv. Kosovom, podržavanju svih regionalnih akcija koje su usmjerene protiv zvaničnog Beograda.
