JESU LI SRBI U CRNOJ GORI GRAĐANI SA PRAVOSLAVNIM PREDZNAKOM?

Piše: Želidrag Nikčević

Ne znam da li je riječ o slučajnosti ili o nekoj novoj školi mišljenja, ali na zvaničnom sajtu naše Mitropolije vidim nekoliko uzastopnih i vrlo ozbiljnih tekstova čija je zajednička poruka više nego očigledna.

Elem, Crkva je Hristova, a država je crnogorska. Slažemo se. A narod – pa eto, narod kao i svaki drugi narod, nije to ni toliko važno, snaći ćemo se i bez dodatnog preciziranja. Prosto građani!

(Mada se kao uzgred napominje da se blaženopočivši mitropolit Amfilohije obraćao svojoj pastvi sa: narode crnogorski. Čuli, snimili, pa prenose!)
Uglavnom, važno je da se srede odnosi između Crkve i države, da među njima ne bude nesporazuma i trvenja, a građani da mnogo ne talasaju. Da ne upadaju u profane identitetske zamke, da se nacionalno ne prebrojavaju i ne popisuju.

Baš zanimljivo, baš evropski! Idila!

Pa kako i zašto onda onomad dođe do nesporazuma i trvenja? Zašto se „građani“ tako energično pobuniše i u litijama dostojanstveno stigoše na prag pobjede, sve pjevajući srpske pjesme i pritom strogo poštujući sve hrišćanske, pravoslavne uzuse?

Da, litije su bile čudesni susret – jedinstvo nebeskog i zemaljskog. Neočekivan, uzvišen, po svemu epohalan. Da, o nebeskom se ne govori, ono se nosi u srcu i u duši, a o zemaljskom – oprostite, može. I ponekad baš mora. Barem kad litije utihnu.

Pa da pogledamo: šta je tu ovozemaljsko? Država, na čijoj se teritoriji taj susret dogodio, i živi ljudi koji su u njemu učestvovali. Kakva je to država? Crna Gora, to jest nezavisni Montenegro, čija je vlast po diktatu zapadnih sponzora nad jednim dijelom svog stanovništva godinama sprovodila tešku diskriminaciju, sve do najavljenog progona, sa zakašnjenjem imitirajući svoje hrvatske, muslimanske i albanske kolege. Nasrtaj na svetinje bio je samo završni, najmračniji čin te zlokobne politike.
A ko su bili ti ljudi na litijama? Zašto su progonjeni? Onako – kao građani? Otkrivamo li neku veliku tajnu ako kažemo da su to pripadnici srpskog naroda, onog njegovog dijela koji oduvijek živi na teritoriji Crne Gore? I da li smo – ako to kažemo – svi redom nekakvi etnofiletisti?

Samo mi nemojte reći da je na litijama bilo i ateista, i pripadnika drugih naroda. Znam – nekoliko. Divni su, i svima sam im lično čestitao. Oni, srećom, nemaju problema sa etnofiletizmom, to je rezervisano isključivo za Srbe, to jest za građane sa pravoslavnim predznakom. Posle svega što smo preživjeli, dočekasmo i ovu učenu optužbu.
Čudno, imam utisak da se u pomenutu školu mišljenja nekako izokola uklapa i jučerašnja tvrdnja čuvenog rastočkog teologa Mila Đukanovića – da su najveći neprijatelji Crne Gore „nosioci nacionalističkih politika koji razigravaju velikodržavne ambicije“. Samo što ne reče: prokleti etnofiletisti.