“Jesmo li mi glasali da budemo taoci agresivne političke manjine i taoci nečijeg straha od te manjine ili smo glasali za demokratiju”

piše: Luka Radonjić

Uradili smo sve da olakšamo poziciju URA-e zbog pritiska u kojem se našla nakon izbora. Pod “mi” ne mislim samo na DF, već na širu javnost okupljenu oko Koalicije. Neki su otišli mnogo dalje, pa su, nošeni oduševljenjem, počeli čak i da glorifikuju D. Abazovića. Da li će se pokazati da je to bilo malo netaktično, pretjerano, naivno – možda hoće, ali sam siguran da je bilo iskreno jer su ljudi “sa ove strane” vazda širom raširenih ruku dočekivali svakog saveznika u borbi za smjenu DPS-a.

Potpisan je i Sporazum koji ne narušava nijedan jedini programski cilj URA-e, naprotiv, većinu ih afirmiše. Premda najjače stranke u koaliciji “Za budućnost Crne Gore” imaju drugačije programe i poglede na dio identitetskih i spoljnopolitičkih pitanja, Koalicija koja broji 27 mandata uvažila je trenutak, izazov i potrebu i nijednoga trenutka nije insistirala na bilo čemu izvan osnovnog – a to je smjena vlasti i uspostavljanje demokratije koje je počelo na prvoj sjednici novog saziva Parlamenta.

Čak ni suspenzija zakona protiv Crkve nije eksplicitno navedena u Sporazumu (a pitanje Kosova jeste) iako je baš taj zakon mobilisao dio biračkog tijela koji do sada nije glasao i odvojio jedan manji dio biračkog tijela DPS-a. Kazano je da se to podradzumijeva. Mogle su i druge stvari da se podradzumijevaju, ali u redu.

Šta smo nakon toga dobili? Stav Glavnog odbora URA-e da ne bi valjalo da u vlasti budu ljudi koji izazivaju negativne emocije kod dijela javnosti, pa izjavu njihovog nosioca liste da ne mogu bezbjednosni sektor voditi neozbiljni ljudi…

Što se tiče ovoga prvoga, teško mogu da zamislim neozbiljniji stav, jer svako u jednom dijelu javnosti izaziva određene negativne emocije. Pa i URA zbog ovakvih stavova, kod dijela javnosti izaziva izrazite antipatije. Što se tiče ovoga drugoga, da, saglasan.

Neozbiljni ljudi nijedan resor ne treba da vode. Ali ne može niko lični utisak o nekome, da postavlja kao kriterijum. U civilizovanim zemljama za tako nešto – postoje izbori. U suprotnom – onda smo na liniji Milove izjave da mu ne može nekakva tetka sa sjevera odlučivati o državi. Sve ovo, nije bilo dovoljno, nego smo prekjuče čuli izjavu nosioca liste Crno na bijelo, da je logično da njegova koalicija kadrira u bezbjednosnom sektoru. Tu nema ništa logično, ništa principijelno i ništa demokratski.

Pozivanje na to – da je URA od početka za NATO, nije korektno, jer onda se postavlja pitanje – zašto je pisan i potpisivan Sporazum? Sem toga, da li su se ljudi na ovim izborima opredjeljivali u odnosu na NATO? Nisu, kao što nisu ni u odnosu na pitanje Kosova.

Ovo nije nešto što sam ja očekivao od URA-e. Znam da će neki kazati “mi nismo očekivali ništa”, ali ja jesam. I u pisanim osvrtima i prilikom gostovanja na TV Novi, vrlo sam objektivno govorio o karakteru, formatu i potencijalu koji predvodi lista okupljena oko URA-e. Znam i nekoliko momaka iz rukovodstva ove stranke i bez obzira na političke razlike, znam da su to borci za demokratiju.

Ovo sada – nije demokratija. D. Abazović, kojem sam prije mjesec, dva, prihvatio zahtjev za prijateljstvo na FB, može ovo da pročita, fb smo prijatelji, neka pročita i neka razmisli, jer za sve postoji mjera. Velika galama i pritisci, doveli su do toga da iz DF-a svako malo govore da će na kraju i manjinsku vladu podržati ako treba, da SNP saopštava da ne traži ništa, itd.

Alo? Jesmo li mi glasali da budemo taoci agresivne političke manjine i taoci nečijeg straha od te manjine ili smo glasali za demokratiju, konačno? Dakle, urazumite se. A pošto se na mrežama toliko govori o mlađim strukturama – one su tu da pruže doprinos i pregovaračkom procesu i čitavom ambijentu. Ali na bazi osnovnih principa, jer je to suština promjena.