JEFTINO, DA JEFTINIJE NE MOŽE

Piše: Emilo Labudović

U vrijeme stampeda inflacije i maratonske trke cijena, svako pojeftinjenje kao anestetik djeluje na prenadraženu kolektivnu svijest ojađenog nam naroda a benzin i nafta, jeftiniji za par centi, reklamiraju se kao bogzna kakva mjera zaštite standarda građana koji tone brže od betonskog bloka u Moraču mutnu. Ali, mada narod kaže da je sirotinji za uvar i da im muva u usta uleti, ni svaka jeftinoća nije ni od koristi već, naprotiv, može da zapne u grlu i pobudi nagon za povraćanje.

Od svih, toliko rijetkih, pojeftinjenja koja se ovih dana još dešavaju Crnoj Gori, najjeftiniji je onaj Jefto. Ljekar zavidne reputacije, spasilac mnogih života, spao je na najniži i najeftiniji nivo javnog manifestvovanja podaništva koje bi, za svakog intelektualca koji drži do sebe, do svog znanja i zvanja, bilo u najmanju ruku – ponižavajuće. Mada u Crnoj Gori, na njenoj nazovi intelektualnoj sceni, nije rijetka pojava da oni koji bi, prije i iznad svega, trebalo da štite istinu, provjerljive i dokazive činjenice, zbog malo mrvica sa trpeze vlasti ( za „mrvice“ se izvinjavam onima koji su „namakli“ po tri – četiri stana, auta i vikendice), blebeću gluposti i otvoreno lažu, Jefto je, ipak, nadmašio i sebe i sve oko sebe. Čak i osvjedočenu „blebetušu“ Draginju, doktora i profesora pravađ, koja ne razlikuje „trobojku“ kao zastavu srpskog naroda od zvanične zastave (u njenoj prezentaciji: „strane države“) Republike Srbije, pri čemu joj ič ne smeta kad se dijelom „njene“ Crne Gore vijori zvanični „orao“ strane države i još mu se i praznik slavi. A, usput rečeno, ni ona ni njeni se živi ne čuju što se Ulcinj našao u spotu kojim se slavi jubilej Republike Albanije. Važno je samo da nije – srpski.

Mada se više puta Jefto političar „izuo“ ispred Jefta znalca i vrhunskog ljekara, vrhunac svoje političke, a i ljudske „jeftinoće“, jer to dvoje je na moralnoj ravni neodvojivo, demonstrirao je juče izjavom da se popis „u ovakvim društvenim okolnostima nikako ne smije održati“! Izjava, sama po sebi, očekivana, jer političkoj družini kojoj je Jefto jedan od čelnika, ne odgovara ništa što nije pod njihovom direktnom kontrolom. Popis pogotovo, jer bi, sproveden časno i profesionalno, pokazao sav DPS – nacionalni i izborni inženjering. Ali, obrazloženjem toga, kažem očekivanog, stava Jefto je dosegao vrh hipokrizije, odnosno dno dna moralnog sunovrata u koji nas je, sve skupa, strovalila, ta njegova stokupljevina (čast rijetkim izuzecima). Jer, po Jeftu, popisu nije vrijeme zbog „pretjeranog ruskog uticaja“ na političke prilike u Crnoj Gori. Ne toliko srpskog uticaja iz omražene a geografski bliže Srbije, koliko onog iz hiljadama kilometara daleke Rusije.

Bespredmetno bi bilo Jefta i „jeftove“ podsjećati da je taj „uticaj“, kako se danas krste prijateljski odnosi sa državama koje nijesu direktno pod šapom Amerike, bio prisutan evo tri vijeka i da su svi dosadašnji popisi održani uz njegovo manje ili više izraženo prisustvo. Pa, koliko je meni poznato, niko ni od „naših“ ni od „njihovih“ nije se izjasnio da je – Rus. Bilo je, doduše, šačica Eskima, Indijanaca i Hotentota, ali oni su bili izraz ili dubokog protesta zbog nečega i svačega, ili čista zajebancija dokonih pesimista. Ali, Rusa – ni puškom da ga gađeš. E, sad, ako Jefto misli da se onih 30 i kusur odsto Srba u do juče izrazito srpskoj Crnoj Gori tako imenovalo po diktatu iz Moskve, onda mu pomoći nema. To ni klinika „Laza Lazarević“ ne ispravlja. A još je gore (to bi bio poslednji stadijum političkog ludila i ljudskog samoponižavanja) ukoliko Jefto smatra da će se, pod ruskim uticajem (toliko prisutnim da su onih Deripaskinih 300 miliona predatih u kafiću, „na ruke“, i sva ona sprdačina Roćenove „diplomatije“ – mala maca), ovdašnji Srbi do jednog izjasniti kao Rusi?! Ja znam da Jefto zna da je to čista laž i budalaština, pismen je on za toliko, ali je stoga još gore kad neko tog intelektualnog i građanskog nivoa pristane da, iz bilo kojeg razloga i privilegije, pristane da javno laže i govori budalaštine.

Jeftova jeftina antisrpska i antiruska histerija „začinjena“ je već poslovičnom i neizbježnom demagogijom najprizemnijeg demagoga i prodavca magle u poslaničkim klupama: SD – ove perjanice, Borisa Mugoše, koji je zapjenio zahtijevajući da se iz popisnih pitanja brišu ona o identitetu. Pod lažnim izgovorom da Crna Gora mora biti „građanska“, da bi bila evropska, taj osvjedočeni politički licemjer bi da spriječi nacionalnu identifikaciju njenih građana, tako da bi, na kraju, svi bili – Crnogorci!? I da, onako „građanski“ izjednačeni i obesmišljeni, zajedno sa „lavicama“, koje su se, više nego otvoreno, izjasnile i nacionalno i politički, urličemo i slavimo medalje uz Tompsona. U ime partije koja ne propušta priliku da barjači velikocrnogorstvom, blazirani i izvještačeni Mugoša zove da se svi svrstamo pod njegov (pardon – Rankov) barjak i budemo amorfna masa bez lika i adrese. Kao da Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Hrvati i ostali ne mogu biti „građani“ ako prije toga nijesu Crnogorci i ako ne ljube „lavice“ i Tompsona, i kao da Njemci, Francuzi, Italijani, tako izjašnjeni, nijesu Evropljani.

Sve u svemu, bauk popisa, u normalnim državama puka statistika, i prije datuma i prije rezultata, kruži nad Crnom Gorom jer Crna Gora još od poodavno, nije normalna država. A Jeftov jeftini „strah“ da se svi ne porusimo, i Borisova cirkuska maska građanizma, samo su pokušaj još jednog zavođenja naroda za Goleš planinu. Jer, jedina i prava istina, ona koja bi trebalo da zabrine i Jefta i Borisa, a i sve nas skupa, jeste da će popis pokazati da nas je, ukupno, previše malo, kako god se nacionalno svrstali. Da kao narod rapidno starimo, da nam djeca bezglavo bježe, što u „mrsku i okupatorsku“ Srbiju, što širom Evrope i svijeta, da smo kolektivno bez perspektive, da su nas lagali, varali i bezočno krali baš ovi koji su „najzabrinutiji“ za pogubnost ruskog uticaja i naše nacionalno prebrojavanje. A popis, kad god da bude i kakav god da bude, samo će razotkriti svu našu golotinju i bosotinju, sav naš čemer i jad, za koje su, u najvećoj mjeri, najzaslužniji Jefto, Boris i njihovi. I da smo, i kao narod i kao država, jeftino prodati, za Judinih trideset srebrenjaka.