Piše: Bećir Vuković
U „Novim duševnim bolestima“ Julije Kristeve, može se naći ponešto za svakoga, ali nećemo naći dijagnozu za paracrkvenog Zdravka Krivokapića, sem da je dobio – izliv vlasti na mozak.
Mislilo se da veći – izliv vlasti na mozak – Crna Gora neće doživjeti poslije Mila Đukanovića. Ali, ne lezi vraže, Zdravko Krivokapić ga stiže…
Čak je i beogradska žuta štampa bila zatečena nastupom i postupkom ovog paracrkvenog lica, koje noću zabasa u Patrijaršijski dvor, samo iz jednog razloga: da kaže da stiže da slaže.
– Vaša, Svetosti, došao sam da Vas slažem..!
Čak i ona – najžuća štampa – koja se bavi silikonima i tetovažama estradnih umjetnica sa magistrala, ostala je nijema pred zahtjevom paracrkvenog lica upućenog Svetom arhijerejskom Saboru Srpske crkve.
Doći u Patrijaršijski dvor, i u brk reći Patrijarhu kako da Crkva bira mitropolita crnogorskog, nije se desilo od kad je zazvonilo zvono Ivanovo.
Paracrkveno lice došlo u crkvu da ucjenjuje, i laže Patrijarha i vladike.
Takavo lice više ne bi smjelo ni pod lipu u porti priviriti.
Paracrkveni Krivokapić pokušao je da izvrši – državni udar na crkvu.
Prvi pokušaj državnog udara na svetinje – djelo je ateiste Đukanovića, pokušaj drugog državnog udara na svetinje – djelo je paracrkvenog Krivokapića.
U pratnji paracrkvenog Krivokapića bili su i dvojica – apostola iz vlade.
A, gdje je bio odsjeo njihov gazda – duvanski bos – ni stooka žuta štampa nije otkrila logu.
Zašto paracrkveni Krivokapić nije telefonisao, i predložio kako da Sveti arhijerejski sabor SPC bira mitropolita, nego, noću, preko nebesa zapoteže toliki put.
Da li je paracrkveni Krivokapić znao da je u toku pomračenje Mjeseca. Ili je Mjesec pomračio i paracrkvenog, i crnogorske apostole.
(Krivokapić je u Beograd otperjao avionom, a trebalo je da se vrati vozom, i to drugim razredom, bez bifea.)
Opšta dijagnoza koja kruži po vjerujućem srpskom narodu u Crnoj Gori – od usta do usta – uopozorava: što prije kultarisati se sagraila.
Miči sagraila koji i vladike ugoni u laž.
Oglasili se i Bečić iz Bečića, i Abazović sa Ade..!
Ali, ostali su – nedorečeni. Ako u nastavku – državnog udara na crkvu – promumucaju, da budući mitropolit treba da potpiše Temeljni ugovor, onda su zajedno sa paracrkvenim Krivokapićem na istom poslu: na očuvanju djela ateiste Mila Đukanovića.
Istovremeno, to bi bio prvi dokument koji bi bio – važan – u realizovanju odvajanja Mitropolije crnogorsko – primorske od Srpske crkve, u pokušaju stvaranja – pravoslavne mitropolije primorskih zemalja. Naravno, bez onoga – srpska – koje je i sama mitropolija koliko do juče pažljivo izbjegavala..!
Uostalom, zar Episkopski savjet, ipak, ne pokriva nekakvu novu geografiju: Crnu Goru, Hercegovinu, Rašku, Kosovo…
Kad se – državni udar na crkvu – desio u Ukrajini, svakome je bilo jasno šta je po srijedi. Svako je bez pomumumuckivanja pravilno i tečno pročitao, ko stoji iza državnog udara na crkvu.
Dabome, stoji jedan jedini svetski policajac, kako ga je krstio DŽordž Orvel.
Šef mafije davno je obučio, i nacrtao paracrkvenom Krivokapuću kako da se ponaša.
Ili je glavni duvanski bos obrusio paracrkvenom – ako hoćeš da ostaneš u poslu – slomi olovku preko koljena, i ništa ne potpisuj…
Samo idiot može da predloži Patrijarhu da dođe na Cetinje na potpisivanje Temeljnog ugovora, gdje bi ga čekalo stotine komita i stotine najvulgarnijih transparenata, i hiljade kamenica…
Lažna država Kosovo je kamen o vratu srpskom narodu, i Srpskoj crkvi.
Da li je Crna Gora drugi kamen o vratu…
Nije davno bilo kad je zabranjivano Patrijarhu Irineju da dođe u Crnu Goru, da bi njegovog naslednika u brk lagali. Da ne pominjemo čime su sve nazivali Patrijarha Irineja baš oni koji su mu ljubili ruku. Što je mnogo mnogo je, pa i ako je od crnogorske tanjevine..!
Smijem reći da je vladici Joanikiju danas sve jasno – jasnije nego juče – i da tek danas jasnije vidi – ko je ko – u Crnoj Gori.
I Hristos je na kraju vidio ko ga je izdao. Tako je i vladika Joanikije tek danas upoznao onoga koji laže – koji mu se lažno predstavljao.
Kad je jedno paracrkveno lice koje se smucalo oko crkve, pitalo Simeona Dajbabskog, koga bi voleo da vidi na čelu crkve, Simeon mu je odgovorio:“Idi od mene, kušaču..“
