Izigravajući Borisa Tadića, Milatović postidio Zorana Milanovića i obesmislio svrhu Adrijana Vuksanovića: Ponaša se kao vratar sa Pantovčaka, a ne predsjednik Crne Gore

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović nastavlja da „sipa so na ranu“ građanima Crne Gore koji su ga prije skoro dvije godine izabrali za naslednika Mila Đukanovića.

I zaista, Milatović se ponaša kao dostojni naslednik počasnog predsjednika DPS-a. Pored toga što dijeli Milove poglede na skoriju prošlost Crne Gore i regiona, po pitanju Srebrenice, Republike Srpske i nezavisnost tzv. Kosova, Milatović je najdalje u ponižavanju srpkog naroda i njegove slobodarske tradicije otišao svojim snishodljivim odnosom prema zvaničnom Zagrebu.

Poput, nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, Milatović se od usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, verzirao za izvinjavanje Hrvatskoj. Kako je Boris Tadić izigrivao poniznog drugara Ivu Josipoviću, tako se Milatović trudi da izigrava posilnog Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću, ozbiljno prijeteći da obesmisli svrhu Adrijana Vuksanovića na crnogorskoj političkoj sceni.

Zbog čega je Milatoviću više stalo do osjećanja hrvatskog naroda, nego srpskog, možemo samo nagađati. Nelogičnosti u Milatovićevim potezima prosto fasciniraju, jer je usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen, je najprije nazvao političkom trgovinom žrtvama i zločinom, a danas se (u novoj rundi izvinjavanja Zagrebu) nije udostojio ni da joj izgovori ime u cjelosti.

“Kritikovao sam prošle godine onu rezoluciju (o genocidu u Jasenovcu), ne zato što treba negirati genocid u Jasenovcu, koji se desio, nego zato što sam smatrao da ćemo mi, u ime Crne Gore, smanjiti i oslabiti našu pregovaračku poziciju u otvorenim bilateralnim pitanjima s Hrvatskom. Šta se desilo? Oslabili smo našu pregovaračku poziciju… Ti isti koji su je oslabili, sad tražim da, naravno, urade nešto kako bismo što prije u dobroj vjeri riješili pitanja sa zvaničnim Zagrebom. Isto tako, pozivam zvanični Zagreb da dodatno pokažu razumijevanje prema Crnoj Gori”, izgovorio je ovo Milatović sa pozicije predsjednika Crne Gore.

On se na svoj autentično ponizni način saglasio sa stavom hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlić Radmana da bi Podgorica trebalo rezolucijom da osudi agresiju na Dubrovnik.

„Loša politika koja je početkom devedestih postojala u Crnoj Gori, doprinijela je, između ostalog, razaranju bivše države“ ,  konstatovao je Milatović.

Da je kojim slučajem on bio na mjestu Mila Đukanovića početkom 90-ih godina zasigurno bi postupio drugačije od DPS-ovog gospodara, a ne onako kako radi od trenutka kada ga naslijedio na poziciji predsjednika države.

Međutim, od sramne Milatovićeve izjave je najsramnije samo njegovo ćutanje na svirepo stradanje crnogorskih vojnika u vojnom logoru Lora u okolini Splita. Nijednu riječ ne zavređuju smrt Dušana Barovića, Luke Gazivode, Borivoja Zirojevića, Ranka Vujovića, Dragomana Doknića, Dragana Jakovljevića, Pavla Popovića, Miloša Perunovića, Ratka Simovića, Neđeljka Jankovića, Miljana Šušića, Radivoja Petkovića, Radomira Vulića i Luke Adžića.

Sve je to prećutao „predsjednik svih građana“ samo da ne bi „podigao pritisak“ zvaničnom Zagrebu i da bi „ugurao“ Crnu Goru u Evropsku uniju koja se na „putu bez povratka“.

Na drugu godišnjicu njegovog predsjednikovanja samo se može sa sažaljenjem konstatovati što Milatović obnaša funkciju predsjednika Crne Gore, a ne predsjednika neke njoj neprijateljske zemlje. Kome služi predsjednik koji bez ustezanja prihvata narative koji optužuju njegovu zemlju i koji ignoriše zločine protiv svog naroda?

Predsjednik koji ćuti o stradanjima svog naroda, a odlučuje se za „nježnost“ prema onima koji ga optužuju, ne može biti poštovan u svojoj zemlji, baš kao ni predsjednik koji je spreman da prećuti istinu da bi se dodvorio susjedu koji ga nimalo ne „zarezuje“.

Kada već svako malo glavu namalja ka Zagrebu, Milatović bi mogao usvojiti savjet koji mu je upravo tamo dao prekaljeni hrvatski kolega „da se malo više fokusira na Crnu Goru i njene interese, a ne da radi po skriptama koje im sastavljaju drugi sekretari EU misije u Podgorici“.