piše: Bećir Vuković
Crnogorski moral je nemoguće misliti.
Sa takvim nemoralom jedino na kraj izlazi ironija.
Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom. Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne.
Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje.
Na skupu na Cetinju, na glavu direktora NVO crnogorske pravoslavne crkve Miraša Dedejića, pao je komitski transparent…
Današnji Komiti su nedonoščad Kominterne.
Da ironija bude veća, mladi monah Joanikije sahranio je Đilasa. Na sahrani nije bilo sinova komunista, bili su sinovi četnika.
Nije prvi put da direktora NVO crnogorske crkve, nešto mlati po glavi…
Sva sreća da ga nije strefila pivaska flaša…
U petak 20. avgusta, u kući Radenovića u Podbišću, dvadesetak Mojkovčana, i prijatelja iz Pive i Pljevalja, razgovaralo je o prekipjeloj muci srpskoj koja u kontinuitetu traje od Đilasove crnogorske nacije, do raspopovih komita…
Sjedio sam u istoj sobi, na istom mjestu na kojem sam sjedio i poslije Đilasove sahrane. Kakve li ironije.
U nedelju 22. avgusta, na Cetinju, održan je protest novokomponovanih komita na čelu sa svučenim policajcem iz Podbišća. Ironija ironiju stiže i prestiže…
Kako god premišljali, današnja Crna Gora nije ništa drugo nego epilog – ironije istorije.
Na mitingu spiker je zamolio da se mnogo – ne maše – krstovima, jer to vrijeđa – neke – crnogorce. Koje, nije rečeno. Ako su u pitanju kakvi konvertiti, ispada da je i konvertite izmislila Kominterna…
Nekoliko trenutaka prije nego ga je transparent mlatio po glavi, iznad direktora NVO crnogorske crkve, vijorila se zastava SAD – a, sa 50 zvezdica.
Nije manje zvijezda prebrojio ni raspop u crnoj spavaćici…
A, Crna Gora je bila 200 godina na budžetu Rusije. I tako opstala na kamenu. Malo je reći da je u pitanju samo ironija.
Udarac komitskog transparenta po glavi raspopa u crnoj spavaćici, za svako slovesno biće značio bio grdan znak. Grdan, da ne može biti grđi. Ali, toj glavi, to ništa ne znači. Toj glavi ništa se ne može obiti o glavu. Kako da se neslovesnom biću nešto obija o glavi. Može ga bilo šta mlatiti po glavi, i, ništa.
A, dvadesetak kilometara od Cetinja, Budva broji 60. 000 turista. Ko su ti turisti. Iz Srbije, Republike Srpske, a bogme ima i Rusa, koji preskaču sankcije zvanične Crne Gore.
Ko je spasio ovogodišnju turističku sezonu…
Stigle su i nove komitske sankcije Rusiji koja je „okupirala“ Krim. Kakve sankcije, takvi i komiti, takav i raspop, takva i ironija…
Marksizam je rodio separatizam, šovinizam, izdajnike, crnogorske jorgovane…
Prvo su bili komunisti, pa se preobrazili u separatiste i šoviniste, u jorgovane…
Izvorno crnogorsko ustaštvo nije se zametnulo na Cetinju, nego u Morači i Piperima.
Ne treba preskakati ustaše – prokletog Sekulu Drljevića, i Savića Markovića – Štedimliju.
Do dana danjega, u Morači i Piperima prolistava pustoklasa, ustaša, kvaziustaša…
Davno, još između dva rata, Crnogorce školovane u Zagrebu, Crnjanski je nazvao jorgovanima…
Lipi buket crnogorskih jorgovana izrastao je u Banjanima, baš u komšiluku mitropolita Joanikija.
Lipi, lipi buket jorgovana…
Kroz šta se sve prometnuo Mirko Kovač iz Banjana (Petrovića), da bi stasao u mjernog Hrvata, koji je zadnju rečenicu ispisao na hrvatskom jeziku.
Ima i crnogorskih slikara – jorgovana u Zagrebu koji pišu esejčiće na hrvatskom jeziku.
Ko su Krsto Papić, Veljko Bulajić, i redom do Novaka Kilibarde, i do današnjeg komite Jefta Erakovića. Kakva kita jorgovana. Kakvo cvijeće.
Pao cvijet u zanovijet,
Pao cvijet u zanovijet…
Da su, makar, Cetinjani oćerali sa takozvanih protesta Podbišćanina, policajca Veljovića, neko bi rekao, aferim…
Ne trebaš ti, komito, Veljoviću, pred Cetinjskim manastirom, nego šestaj u fabriku duvana u Mojkovacu…
Neko mudriji je rekao da su primitivni puni žestine…
Odlazeći niz Podbišćko polje golo, prolazeći pored Đilasovog groba, pomišljam: džaba se odrekao crnogorske nacije, ako njegov komšija komita ne potrefi ćorku…
Ako je Đilas mogao tamnovati zarad svojih ideja, što ne bi mogao i Veljović. Nigdje kao u tamnici ne roje se ideje. Sa koje strane rešetaka ima više slobode, staro je pitanje…
Nadati se novom dobu, kad će neki mladi, budući istoričari sa distance, napisati nove stranice novije crnogorske istorije, i njenog sunovrata skoro do dna, u rasponu od crnogorske nacije do komita…
