Turski novinar Ibrahim Haskologlu, koji je postao viralan u Crnoj Gori nakon krize na Zabjelu, a gdje su državljani Turske i Azerbejdžana u najnovijem intervjuu za Borbu govori o problemu ilegalnog klađenja i operacijama koje su se događale u Crnoj Gori i navodi da to nije ograničeno na jednu ili dvije kompanije već da je to dinamičan ekosistem koji stalno mijenja imena.
Odgovarajući na pitanje Borbe da li je moguće da država nije mogla da vidi da se ovakve operacije dešavaju, Haskologlu za Borbu navodi da kada aktivnosti funkcionišu u ovim razmjerama, teško je tvrditi da se sve dešava potpuno „a da niko ne primijeti“, ali bi takođe bilo pogrešno, po njegovom mišljenju, optuživati cijelu vladu u cjelini.
Kazao je i da ga jeste kontaktiralo crnogorsko tužilaštvo ali da zbog istrage i dalje ne može dijeliti detalje.
„Ono što mogu jasno da kažem je sledeće: ilegalno klađenje rijetko je samostalno pitanje. Često je isprepleteno sa pranjem novca, zloupotrebom identiteta i bankovnih računa, digitalnim prevarama, prijetnjama, a ponekad i nasiljem. Iz tog razloga, tužilaštvo koje ozbiljno shvata stvar neće se ograničiti samo na klađenje; ispitaće širi kriminalni ekosistem“, kazao je Haskologlu za Borbu.
Komentarisao je i crnogorske narkokartele i ubistvo Jovana Vukotića u Istanbulu 2022. godine i kazao da sve dok kriminalne mreže mogu slobodno da se kreću preko granica i održavaju svoje finansiranje kroz prekogranične tokove, napori jedne zemlje neće biti dovoljni. Turska može da djeluje unutar svoje teritorije, ali efikasni rezultati zahtijevaju brzu pravosudnu saradnju, zamrzavanje imovine i koordinisane istrage sa balkanskim zemljama.
Borba: Da li imate podatak koliko je kompanija koje su organizovale ilegalno klađenje poslovalo u Crnoj Gori?
Nije moguće dati zvaničan, verifikovan broj. Ove strukture ne posluju preko jedne transparentne kompanije. Moje zapažanje je da ovo nije ograničeno na „jednu ili dvije kompanije“; već je to dinamičan ekosistem koji stalno mijenja imena i jurisdikcije kroz fiktivne kompanije, posredničke strukture plaćanja, marketinške slojeve i ofšor registracije.
Dakle, ključno pitanje nije koliko kompanija postoji na papiru, već kako se ista mreža može više puta pojavljivati pod različitim imenima. Iz perspektive istraživačkog novinarstva, najvažnije je da ove mreže koriste infrastrukturu za hosting, registraciju i marketing iz Crne Gore, dok prvenstveno ciljaju turske korisnike.
Borba: Prema vašim procjenama, koliko novca mislite da ove strukture „izvlače“ iz države Crne Gore na mjesečnom ili godišnjem nivou?
Prvo, moramo definisati šta zapravo znači „izvlačenje novca iz države“. Najveća šteta često nije direktno vidljiva budžetska linija, već indirektna i sistemska šteta kao što su:
-povećani rizik od pranja novca,
-gubitak ugleda finansijskog sistema,
-finansijski teret koji se stavlja na organe za sprovođenje zakona i pravosuđe,
-dugoročna šteta po turistički i investicioni imidž zemlje.
Bez pristupa bankarskim podacima i izvještajima o sumnjivim transakcijama (AML), ne bi bilo odgovorno dati preciznu cifru. Međutim, široko je poznato da ove operacije ne funkcionišu na nivou miliona, već milijardi evra, jer je ciljano tržište ogromno i ovaj model zavisi od velikih novčanih tokova.
Borba: Da li se ova vrsta posla može obavljati bez znanja najviših nivoa države?
Kada aktivnosti funkcionišu u ovim razmjerama, teško je tvrditi da se sve dešava potpuno „a da niko ne primijeti“, ali bi takođe bilo pogrešno, po mom mišljenju, optuživati cijelu vladu u cjelini. Ono što vlasti treba da urade jeste da identifikuju aktere uključene u velike novčane tokove — a to nije nemoguć zadatak.
Nakon nedavnih događaja, primijetio sam da je vaša vlada preduzela neke pozitivne korake, ali to se mora nastaviti. Počeli su da odgovaraju na zahtjeve Turske, što je dobar razvoj događaja za obije zemlje.
Postoje dvije mogućnosti:
Direktno znanje i zaštita (svjesno zatvaranje očiju na visokom nivou), ili
Sistemsko sljepilo (slab nadzor, fragmentirani mehanizmi nadzora i nevoljnost da se djeluje zbog ekonomskih podsticaja).
Za mene je fundamentalno pitanje državni kapacitet i politička volja. Činjenica da sumnjive osobe mogu mjesecima da žive u zemlji, osnivaju kompanije i slobodno se kreću po hotelima i centrima za zabavu ukazuje na ozbiljan problem upravljanja. Da li je ovo namjerno ili institucionalna slabost je stvar tužilaca i nadzornih tijela.
Uz to rečeno, ne želim da sve stavim pod sumnju.
Borba: Nakon vašeg odgovora premijeru Milojku Spajiću, da li je komunikacija između Crne Gore i Turske ojačana u borbi protiv kriminala?
U oktobru 2025. godine, crnogorska vlada je objavila suspenziju bezviznog režima za turske građane, povezujući to sa bezbjednosnim razlozima i procesom prilagođavanja EU. U novembru 2025. godine, bilo je i izjava koje sugerišu da bi odluka mogla biti preispitana i da su kontakti sa Turskom u toku.
Ali za mene, ono što je važno nisu izjave – to su rezultati na terenu:
-brža razmjena informacija,
-strožiji nadzor dozvola za boravak i poslovanje,
-jasniji odgovori na zahtjeve koji dolaze iz Turske,
-konkretne operacije usmjerene na ilegalno klađenje i mreže za pranje novca.
Nakon nedavnih događaja, zaista je bilo pozitivnih pomaka. Čuo sam da su donijete odluke da se neki devijantni pojedinci vrate u Tursku – vrijeme će pokazati kako će se ovaj proces odvijati – ali turske vlasti to takođe opisuju kao pozitivan korak.
Borba: Osim već poznatog slučaja, da li vas je kontaktiralo Specijalno državno tužilaštvo? Da li su bili zainteresovani za druga pitanja osim ilegalnog klađenja?
Moram biti oprezan u ovom trenutku. Bilo je određenih kontakata putem zvaničnih kanala, ali ne mogu da dijelim detalje koji bi mogli da naštete tekućim procesima ili izvorima.
Ono što mogu jasno da kažem je sledeće: ilegalno klađenje rijetko je samostalno pitanje. Često je isprepleteno sa pranjem novca, zloupotrebom identiteta i bankovnih računa, digitalnim prevarama, prijetnjama, a ponekad i nasiljem. Iz tog razloga, tužilaštvo koje ozbiljno shvata stvar neće se ograničiti samo na klađenje; ispitaće širi kriminalni ekosistem.
Borba: Poznato je da crnogorske kriminalne grupe djeluju i u Turskoj, kao što je slučaj ubistva Jovana Vukotića u Istanbulu. Šta Ankara radi protiv crnogorskih narko-klanova?
Ubistvo Jovana Vukotića, jednog od vođa klana Škaljari, u Istanbulu u septembru 2022. godine jasan je pokazatelj da se organizovani kriminal sa sjedištem na Balkanu može proširiti čak do Turske.
Nakon takvih incidenata, Turska je preduzela korake kroz:
-ciljane operacije sprovođenja zakona,
-akcije vođene obavještajnim službama,
-saradnju putem Interpola i drugih međunarodnih mehanizama.
Međutim, stvarnost je sledeća: sve dok kriminalne mreže mogu slobodno da se kreću preko granica i održavaju svoje finansiranje kroz prekogranične tokove, napori jedne zemlje neće biti dovoljni. Turska može da djeluje unutar svoje teritorije, ali efikasni rezultati zahtijevaju brzu pravosudnu saradnju, zamrzavanje imovine i koordinisane istrage sa balkanskim zemljama.
Na osnovu informacija koje sam dobio nakon sastanaka sa visokim zvaničnicima u Turskoj, neki ključni podaci su sledeći:
Tokom mandata Alija Jerlikaje kao ministra unutrašnjih poslova, razbijeno je 50 stranih organizovanih kriminalnih grupa koje su djelovale u Turskoj.
U najnovijem periodu, predsjednik Erdogan je, zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova, nadgledao i podržavao velike nacionalne operacije protiv organizovanog kriminala.
Turska je sprovela operacije usmjerene na osobe tražene Interpolovim crvenim potjernicama u 75 zemalja, što je dovelo do hvatanja više od hiljadu osumnjičenih.
Vjerujem da je od 2023. godine postignut značajan napredak u borbi Turske protiv organizovanog kriminala.
Kao rezultat intenzivirane borbe Turske protiv bandi i mreža organizovanog kriminala, zemlja je takođe uspjela da se ukloni sa finansijske „sive liste“, ključnog pokazatelja u smislu ekonomskog kredibiliteta i međunarodne usklađenosti.
Na kraju, želio bih da kažem ovo:
U Turskoj postoje milioni ljudi koji istinski vole Crnu Goru, a isto tako, u Crnoj Gori postoji mnogo ljudi koji gaje topla i pozitivna osećanja prema Turskoj.
Ne bi trebalo da dozvolimo maloj grupi loših aktera da ošteti odnose između naših društava. Svaka zemlja ima i dobre i loše ljude — ono što je važno je naša sposobnost da identifikujemo i odvojimo kriminalne elemente od šire javnosti.
Ovo nije samo pitanje Crne Gore i Turske. U današnjem svijetu, to je globalni izazov i zahtijeva saradnju, povjerenje i zajedničku odgovornost svih nas.
