Vijest da je u pripremi arhiva trodecenijskog režima počasnog predsjednika DPS-a, a bivšeg predsjednika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića koju će u knjigu pretočiti hrvatski istoričar Tvrtko Jakovina izazvala u javnosti komičnu reakciju. Ipak, ako bismo potpunije analizirali saopštenje zvanične kancelarije Đukanovića, ali i sve propratne stvari u vezi sa ovom aktuelnošću, možda naiđemo na neke stvari koje nam i neće biti pretjerano smiješne.

„Usta moja, hvalite me!“

Podsjetimo, iz kancelarije počasnog predsjednika DPS-a su povodom ovih navoda saopštili da je Đukanovićeva želja da doprinese „pravilnom razumijevanju i osvjetljavanju procesa koji su obilježili protekle decenije na domaćoj i evropskoj sceni, ali i njegovu političku karijeru“. Moramo priznati da ovo neodoljivo podsjeća na čuvenu „nadam se da će istorija biti blagonaklona prema meni jer sam je ja napisao“ izjavu koja se pripisuje bivšem bitanskom premijeru Vinstonu Čerčilu.

Ono što izaziva naročito pažnju jeste to da su iz Đukanovićeve kancelarije rekli da nekadašnji čelnik države ima ovakvu želju, kao što je imaju i „brojni drugi značajni političari i javne ličnosti kroz istoriju“.  Dakle, jasno je da knjiga ima dugoročan cilj i da iza nje stoji namjera istorijografske prirode.

Riječi poput ovih mogle bi se protumačiti kao pokušaj da se utiče na to kako će budući naraštaji pamtiti jedno vrijeme, što kroz oblikovanje kritičkog razmišljanja generacija koje nadolaze, što kroz vrlo jasno sakrivanje nekih podataka i kroz manipilisanje činjenicama. Ovo je, bez sumnje, jedinstvena prilika da Đukanović u zaborav pošalje štošta: brojne afere, porodične priče, ratnohuškačku prošlost devedesetih, veze sa Sedmom upravom ili kotorskim klanovima.

To, istina, neće moći da uradi odmah. Mi koji smo proživjeli, ne zaboravljamo, čak ni kad bismo to željeli. Ali, biće nečega i nekoga posle nas. Knjiga se i piše za one koji dolaze, koji nisu bili očevici mafije, terora, progona Crkve, svirepih ubistava i pljačke državnog novca.

Iz Hrvatske se diriguje oblikovanje Crne Gore – Već viđeno?

Posebno zabrinjava najavljena Đukanovićeva saradnja sa hrvatskim istoričarem Jakovinom, budući da postoje sasvim izvjesne sumnje da se u nekoliko navrata iz pojedinih struktura ove susjedne nam države radilo na prekrajanju istorijskih činjenica Crne Gore, ali i uopšteno na manipulisanje identitetskim pitanjima u našoj zemlji. Možda je počelo na polju stvaranja crnogorskog jezika.

Podsjetimo, bivši dekan i u narodu poznat kao osnivač diskutabilno formiranog Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić se nakon, u najmanju ruku spornog akademskog puta, našao kao ključni faktor u stvaranju pravopisa crnogorskog jezika kojim se nastojao potisnuti do tada jedino priznati srpski. Nakon što se brojne činjenice poslože, postoji opravdana bojazan da su direktive za to stigle upravo iz Zagreba.

Isprva, Čirgić je doktorirao, a da prethodno nije odbranio magistarski rad u klasičnom smislu, a potom brže-bolje doktorirao u hrvatskom Osijeku. Posle toga uslijedilo je sve što nam je već poznato, sporna izrada pravopisa i odvajanje jedinog državnog fakulteta koji nije u sklopu zvaničnog Univerziteta Crne Gore koji je nastavio sa sličnom identitetskom praksom.

Kad se sve navedeno uzme u obzir, potpuno opravdano ostaje pitanje da li je baš slučajno da se knjiga o Milu Đukanoviću daje u ruke upravo hrvatskom istoričaru. Pored toga da li je legitimno da neko učestvuje u izradi knjige koja bi trebalo da opisuje vrijeme pod njegovom vlašću, ostaju sporne i mnoge druge stvari. Da li je u najavi još jedno veliko prekrajanje Crne Gore i njene identitetske stvarnosti, iz Zagreba?

Tagovi