Možda neko misli da sve to nije bitno, da pozorište biva sporedna stvar, ali se pitam: “ Sa čime ćemo mi u Evropsku uniju ako ne idemo i sa kukturom?“

Ovo u ekskluzivnom intervjuu za Borbu poručuje proslavljeni srpski glumac iz Crne Gore, Slaviša Čurović. On je u intervjuu našem portalu sumirao njegovo mišljenje o kulturnoj sceni Crne Gore i kazao da je jasno da je pozorište u Crnoj Gori slično tužilaštvu – neokrnjeni termit bivše vlasti.

U intervjuu za Borbu je kazao da niko danas ne pominje da su bivši elitisti đukanovićevskog tipa i dalje sve i svja u kulturi kod nas.

„Da tu baru neko raščisti, trebalo bi prvo imati znanje, pa onda kuraž da se to posloži na pravi način“, jasan je Čurović za Borbu.

Proslavljeni glumac nije „ostao dužan ministarki kulture i medija Tamari Vujović pa poručuje:

„Nova vlast je možda u policiji, školstvu i tako dalje, a u kulturi je ostala neokrnjena, zahvaljujući tome da naš jedini autentični resurs, koji je na kraju krajeva naš pasoš za EU, vodi medicinar. Gdje to ima? Ako mi nađete jednu zemlju u Evropi, a i šire, da je to tako ja povlačim sve što sam rekao“, kazao je Čurović.

Dodao je da je u Crnu Goru doveo dvije velike serije, jedan film, i to potpuno sam bez ikakvih uporišta u sistemu.

„I ko mi je bio prva adresa? Stevan Katić u Herceg Novom i Marko Kovačević u Nikšiću. Ne Ministarstvo kulture. A znate zašto? Jer su to dva najbolja gradonačelnika u Crnoj Gori i odmah su prepoznali šta znači velika serija za njihove gradove. A ko da to prepozna u kulturi Crne Gore koju vodi neko ko liječi išijas vježbama, a dat mu je najvažniji resurs u društvu – KULTURA“, kazao je Čurović u intervjuu za Borbu.

Borba: Pet godina nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, često se ističe da se u pozorištu ništa suštinski nije promijenilo. Šta to, po Vašem mišljenju, najviše pokazuje da su „stari kadrovi“ i dalje glavni arbitri u kulturi i dramskoj umjetnosti?

Mene ne čudi ovo pitanje, jer je i konstatacija istovremeno, na žalost tačna i tužno istinita.

Ne znam ko to ističe, sem mene onomad, ali je jasno da je pozorište u Crnoj Gori danas slično ovom tužilaštvu, jedan neokrnjeni termit bivše vlasti. Jede sistem novog pravca iznutra i to tako uspješno jer ga vode i dalje oni koji su ga i doveli do ovoga što jeste danas, najgore pozorište regiona. Govorim o Crnogorskom narodnom pozorištu. „Stari kadrovi“ su vam uvijek novi, oni zapravo i vedre i oblače i dalje po njemu i to nije tajna nikakva. Pa govore mi ljudi to, vidite…

Od izbora tekstova, reditelja, pa sve do najgore provincijalizacije našeg svetog mjesta, teatra, koje bi trebalo biti, a i jeste, ogledalo društva ništa se na bolje nije mijenjalo. Vidite i provjerite reference rukovodilaca, naročito umjetničkih i vidjećete da je to smijurija kakvu Crna Gora nije zaslužila. Ali mislim da se to radi namjerno, u cilju kultrurne uravnilovke, sklanjanja mislećeg teatra u stranu i hibernacije istog. Zašto se to ne mijenja je suštinsko pitanje. Ali nije pitanje za mene, koji sam na birou rada baš od promjena u društvu za koje sam se zalagao, to je više pitanje za ove rukovodioce u kulturi, koji su kao sa razglednice kakvog almanaha neostvarenih ljudi željnih slikanja.

FOTO: Printscreen Rubikon

Borba: Da li je u našem slučaju riječ o inerciji sistema, ličnim interesima, ili o svjesnoj odluci da se kulturne institucije zadrže kao posljednje uporište stare elite?

Možda neko misli da sve to nije bitno, da pozorište biva sporedna stvar, ali se pitam: “ Sa čime ćemo mi u Evropsku uniju ako ne idemo i sa kukturom?“. Tamo ovakvi nismo prispjeli. Igrao sam svojevremeno i na Vest Endu i u Parizu, čini mi se da sam bio na dvadesetak scena baš po cijeloj Evropi i uvjerio sam se da je pozorište potentna stvar kojom se oni ponose i koje oni čuvaju.

Ali kočničari Crne Gore na tom putu su vrlo uspješni, oni su postavili svoje rukovodioce, uspješno ih penetrirali u sistem i štite svoje privilegije ostvarene u bivšem, nakaznom, režimu. Vidite, svi pominju nacionalne penzije u kulturi, a niko ne pominje da su ti bivši elitisti đukanovićevskog tipa i dalje sve i svja u kulturi kod nas. Da tu baru neko raščisti, trebalo bi prvo imati znanje, pa onda kuraž da se to posloži na pravi način.

Borba: Kao glumac sa dugim stažom na sceni, kako doživljavate aktuelnu situaciju u kojoj mladi i talentovani umjetnici, po svemu sudeći, ne mogu do izražaja zbog zatvorenih monopolističkih krugova?

Žao mi je kad vidim da talenat propada… Gledam to u Crnoj Gori redovno, na koncu, živim ovdje više nego gdje drugo, naročito od slobode koju smo osvojili 30.avgusta 2020-te. 30 godina sam u poslu, preko 100 uloga sam napravio svuda po svijetu i pozvan sam makar zbog toga da kažem da imamo izuzetne, talentovane mlade ljude, imamo odličnu bazu, ali je uništavamo ne davši im šansu jer je šablon poznat još iz vremena komunizma.

Takozvana kulturna elita, prigrabi resusre za sebe, postavlja se kao vrhovni sudija objektivnosti i objektivnog lijepog i kadrira tako što svakoj vlasti podilazi mjerom svog ogromnog netalenta za kulturu, ali ogromnog talenta za apanaže i sinekure. I to vam dođe vrzino kolo u kome svi oni najbolje igraju svoje uloge, a nema ih za talenat i mladost i napredak društva. Imate primjer Nikšića, gdje je dato mladima da rade na estetici i šta je rezultat? Evropska prestonica kulture!! Vidite da može, samo kad se zna i želi. Neznanje i nestručnost su našu kulturu skoro pa sahranili, neznanje ima ogromnu želju da uništi kvalitet, a tako je i sa talentima. Problem je u tome što se to radi svjesno, sa zadatkom da se kritička oštrica društva otupi… Bogami su uspjeli u tome i uspijevaju i dalje. Čestitam.

Borba: Da li smatrate da nova vlast razumije značaj pozorišta i kulture kao mehanizma društvene promjene — ili je, naprosto, prepustila taj sektor inerciji i kompromisu sa strukturama koje i dalje vedre i oblače dramskom scenom?

Nova vlast je možda u policiji, školstvu i tako dalje, a u kulturi je ostala neokrnjena, zahvaljujući tome da naš jedini autentični resurs, koji je na kraju krajeva naš pasoš za EU, vodi medicinar. Gdje to ima? Ako mi nađete jednu zemlju u Evropi, a i šire, da je to tako ja povlačim sve što sam rekao. Znam da je Čehov bio ljekar, ali je prije svega bio veliki pisac, a naš ljekar koji vodi kulturu nas vodi sa đukanovićevim kadrovima u EU? Mislite da to može tako? Ako može, što nisu onda u ostalim sektorima vlasti ostavili njegove perjanice, nego ih hapse? Imamo sjajnog premijera, Spajića, ja se njemu čudim kako rukovodi Vladom svoje zemlje gdje mu kulturu vodi jedan neostvareni fizijatar? Možda i on i Mandić, kao dvije neosporno najvažnije ličnosti u zemlji, uvide da toj gospođi se valja zahvaliti i dati taj resor nekome ko zna šta je kultura, šta je Crna Gora i šta je EU?

Printscreen/Youtube/Novosti

Vidite, situacija je kompleksna, znam odlično zašto se ovo radi i što je neznavena osoba na čelu tog resora. Ona je tu zarad čuvanja bivših kadrova i pritajeni je kočničar promjena u zemlji. Kultura je ogledalo društva, a naša je ogledalo neznanja i provincijalizma. Potpuno je različita od svih drugih grana vlasti i društva. Jer imamo odlične rezultate tamo gdje sjede stručnjaci, hitamo dobro ka EU, baš Spajić i Mandić sa svojim kadrovima to i čine. A ovo što radi naš ljekar kulture je toliko loše da se često smijem, možda i gorko, kako nam zapade da nas neostvareni fizijatar predstavlja u evropskoj porodici naroda. Nismo to zaslužili, ničim, makar zbog Njegoša, koga ja vjerujem svjesno ni nema na pozornici nacionalnog teatra, koje vode analfabete…Ni ne znam kako se zovu, toliko su nebitni u kulturnim krugovima. Taman kao ljekar koji ih postavlja i štiti.

Borba: Kada biste imali priliku da postavite novi temelj crnogorskog pozorišta, odakle biste počeli — od kadrovskih promjena, umjetničkih kriterijuma, obrazovanja glumaca, ili možda od redefinisanja same uloge pozorišta u društvu?

Kompleksno vam je pitanje…Kad ne bih bio na Birou rada, za početak, tj.kad ne bih morao da snimam serije i filmove po regionu, a u Crnoj Gori izigravao gastarbajtera, počeo bih od najvažnijeg resursa – ljudi.

Kad sam onomad planirao da to pozorište vodim, imao sam dogovor sa svim najvećim imenima u našem poslu da dođu i rade u Crnoj Gori. Svi su pristali, a onda je taj dogovor sa mnom zaboravljen od strane nekoga ko se pita u Crnoj Gori za kulturu, zarad očuvanja sistema koji je postavljen u vremenu jednopartizma i diktature koju smo oborili prije više od 5 godina. Ne postoje kriterijumi, kad vi date da upravlja resursom kulture neznalica, a pozorištem aparatčik bivše elite, da ne kažem neku težu riječ. To se mora čistiti, sačuvati najbolje kadrove, dovesti ponajbolje i učvrstiti se kao svjetlost regiona, kulturna. Crna Gora za to ima i snage i ljudi, na kraju, ima i znanja, ali moramo tom znanju dati šansu.

Vidite, doveo sam u Crnu Goru dvije velike serije, jedan film, potpuno sam i bez ikakvih uporišta u sistemu. I ko mi je bio prva adresa? Stevan Katić u Herceg Novom i Marko Kovačević u Nikšiću. Ne Ministarstvo kulture. A znate zašto? Jer su to dva najbolja gradonačelnika u Crnoj Gori i odmah su prepoznali šta znači velika serija za njihove gradove. A ko da to prepozna u kulturi Crne Gore koju vodi neko ko liječi išijas vježbama, a dat mu je najvažniji resurs u društvu – KULTURA.

Na kraju, sasvim sam siguran da ću u narednom periodu postaviti novi temelj našem pozorištu, sa svojim prijateljima koji jedva čekaju da se od Crne Gore napravi najljepša kulturna priča u regionu. I vjerujte da ćemo uspjeti. Jer ćemo za razliku od ljekara koji se bave kulturom, biti kulturni ljekari našeg društva. Samim tim i pozorišta.

Tagovi