Povodom jednog od najradosnijih hrišćanskih praznika, rođenja Bogomladenca Gospoda Isusa Hrista, BORBA donosi intervju sa arhijerejskim namjesnikom podgoričko – danilovgradskim, protojerejem mr Predragom Šćepanovićem.
Otac Predrag će u nastavku našim čitaocima objasniti značaj posta 40-dnevnog posta kao i značaj samog praznika za Pravoslavce.
On je za BORBU komentarisao i jučerašnja dešavanja na Cetinju u organizaciji kanonski nepriznate tzv. CPC i pozvao na molitvu da se sljedećeg Božića ljudi sabiraju samo pred Cetinjskim manastirom, a ne po trgovima kanonski nepriznate u u čitavom pravoslavnom svijetu nepoznate tzv. CPC.
Komentarisao je i litije koje su se dogodile u Crnoj Gori 2020 godine i kazao da će im se pokoljenja tek diviti.
Sveti Vasilije je vidio da ima jevanđeljske soli u njegovom srpskom narodu, pomogao je i vodio cjelokupne litije. Litije predvođene Vladikom Joanikijem i Blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, sveštenstvom i vjernim narodom donijeli su slobodu o kojoj će tek istorija reći svoj sud, gusle pjevati, a pokoljenja se diviti. Rezultat toga je svenarodna pobjeda Crkve Hristove, poništavanje bezakonog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i donošenje novog, kao i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom.
BORBA: Danas proslavljamo jedan od najvećih Hrišćanskih i Pravoslavnih praznika, rođenje Bogomladenca našeg Isusa Hrista. S tim u vezi, hvala Vam oče što govorite za naš portal. Šta Božić treba da predstavlja za Pravoslavnog Hrišćanina i kakva je simbolika ovog praznika?
Božić je, uz Vaskrs, najveći hrišćanski praznik, jer se svijetu koji je Adamovim grehopadom, postao dolina plača i smrti, javio sam Bog, poslavši Jedinorodnog Sina svoga Isusa Hrista. To je najljepša Blaga vijest koju Nebo saopštava Zemlji , da će Bog postati čovjek, tj. postati Sin Božiji i Sin Čovječiji.Da nije Božića, ne bi bilo ni Vaskrsa tj. pobjede života nad smrti, zato je Božić najveći, a Vaskrs najradosniji hrišćanski praznik, jer je smrt pobijeđena i naši upokojeni se na Nebu raduju. Rodio se Hristos da nauči ljudski rod jedinstvu sa Bogom i da su svi ljudi među sobom braća.
Rađa se Spasitelj da spase ljude od, grijeha smrti i đavola, jer je On sebe prinio na žrtvu Bogu za ljudske grijehe.Donio nam je mir i dobru volju, jer mir dolazi kada znamo da nam je Bog blizu, najbliži u Svetom Pričešću, gdje pod vidom Hljeba i vina primamo samoga Boga, zato se i posti 40 dana pred Božić, a dobra volja dolazi od znanja da nas je Bog kroz Sina svog usinovio.
BORBA: Uoči najvećih hrišćanskih praznika Pravoslavci drže post, kao mjeru tjelesnog odricanja od hrane, ali i poste duhom čime se suzdržavaju od zlih djela, pomisli i govora kako bi uoči najvećih praznika pročistili i tijelo i duh. Možete li nam reći kada je uspostavljena ta praksa, i zašto je čovjeku kao stvorenju Božjem post itekako važan?
Za najveći događaj i najveći praznik, potrebna je najveća priprema. Dolazići u ovaj svijet, Gospod u Svetoj Tajni Pričešća, ulazi u naše duše i naša tijela.To je razlog zašto se posti 40 dana i sprema i duša i tijelo. Postom i žrtvom se trudimo da, što je moguće dostojnije pripremimo za Sveto Pričešće koje je naše učešće u Životu Vječnom. Nikad čovjek nije dostojan Svetog Pričešća, ali Božija ljubav nam daruje tu najveću radost Neba i Zemlje.
Post, molitva, pokajanje i ispovijest svjedoče da vjernik živi sa Bogom i po Bogu, a taj život je i poziv na nebesku svadbu na čijoj trpezi se (na Svetoj Liturgiji) prinosi sam Hristos i daje nam svoje Tijelo i Krv.
Pravi post je da se udaljimo od zla, da utišamo gnjev, obuzdamo jezik, da pobijedimo strasti, da ne osuđujemo bližnje, da ih ne ogovaramo i osuđujemo, da ne živimo u preljubi ,bludu, abortusima, gatanjima i vračanjima i drugim grijesima.
Sam Gospod je postio i ostavio svojim učenicima zapovijest o postu, rekavši u Svetom Pismu da se „ovaj rod izgoni samo postom i molitvom“.
BORBA: Na veliku žalost u Crnoj Gori, konkretno na Cetinju, se Božić i Badnje veče obilježavaju odvojeno. Jedno nalaganje badnjaka je ispred Cetinjskog manastira i organizuje ga jedina kanonski priznata Crkva u Crnoj Gori, Srpska pravoslavna crkva dok sa druge strane imamo raskolničku, nepriznatu CPC. Kakav je Vaš pogled na ovu crkveno-društvenu problematiku i hoće li, nazovimo, „izgubljene ovce“ ponovo naći put do našeg zajedničkog stada?
Nažalost, podjele koje su svojstvene Crnoj Gori od njenog postanka, dio su i savremenog društva. Svi oni koji poste Božićni post i koji se sa pokajanjem pripremaju za dolazak Božića, biće za Badnji dan i Božić u hramovima Srpske Pravoslavne Crkve, Mitropolije Crnogorsko-primorske i eparhija budimljansko-nikšićke, mileševske i zahumsko-hercegovačke.
Molimo se Bogomladencu Hristu da sljedeći Božić se ljudi sabiraju samo pred Cetinjskim manastirom, a ne po trgovima kanonski nepriznate u u čitavom pravoslavnom svijetu nepoznate tzv. CPC.
Ta plemensko-partijska psevdo vjerska organizacija niti je pravoslavna, jer je niko ne priznaje u Pravoslavlju, niti je Crkva, jer je predvode međusobno zavađeni, jedan raspop i drugi nepop. Daj Bože jedinstva u istini i da se te podjele prevaziđu i da se ljudi i pored razlika u nacionalnom gledanju, vrate Moštima Svetog Petra Cetinjskog i Svetoj Ruci Svetog Jovana Krstitelja.
4) Prije četiri godine, Crna Gora je Božić dočekala u znatno težoj atmosferi po Srpsku pravoslavnu crkvu. Sve se, međutim, u slavu Božiju mirno završilo. Kako gledate na, slobodno možemo reći, istorijske litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti? Mnogi kažu da su one bile komadić Neba na Zemlji…
Svenarodne litije su bile pokret Crne Gore ka Hristu i Svetom Savi, ka Svetim Nemanjićima, ka Njegoševskoj i Svetopetrovskoj Crnoj Gori.
Narod je u odbrani Crkve vidio poslednju odbranu svog identiteta i dostojanstva, po onoj Njegoševoj „muž je branič žene i đeteta, narod crkve i plemena“.
Bili su teški dani napada na Crkvu, hapšenja vladika, sveštenstva i vjernog naroda, da su i same Mošti Svetog Vasilija Ostroškog krenule iz Ostroga ka Nikšiću gradu i kroz onu nebivalu kišu koja je očevidno spirala naše grijehe.
Sveti Vasilije je vidio da ima jevanđeljske soli u njegovom srpskom narodu, pomogao je i vodio cjelokupne litije. Litije predvođene Vladikom Joanikijem i Blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, sveštenstvom i vjernim narodom donijeli su slobodu o kojoj će tek istorija reći svoj sud, gusle pjevati, a pokoljenja se diviti. Rezultat toga je svenarodna pobjeda Crkve Hristove, poništavanje bezakonog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i donošenje novog, kao i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom.
Pozdravljam vas svenarodnim pozdravom ostvarene nade i radosti ,Mir Božji, Hristos se rodi! Vaistinu se rodi !
