Piše: Vuk Iković
Sporazum između Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata znači da investitor može zakupiti zemlju, iseliti ljude i graditi zatvorene rizorte – sve pod izgovorom „javnog interesa“ i razvoja. Ako je vizija Vlade da profitira tako što će prodati ono najvrjednije što imamo, onda se ne radi o razvoju – već o rasprodaji države.
Podsjetimo se, prema Master planu razvoja turizma iz 2007. godine, koji je rađen od strane Njemačkog društva za investicije i razvoj, za Veliku plažu je predviđeno oko 30.000 ležajeva sa 100 m² zelene površine po svakom ležaju i očuvanje trećine plaže bliže Bojani kao ekološki ranjive i vrijedne zone. Današnje najave idu u pravcu potpune urbanizacije, bez obzira na ograničenja prirode i potrebe lokalne zajednice. Čak i da je ovaj plan i novac lokalne zajednice, takav projekat bi prije ili kasnije bio osuðen na propast zbog visokog rizika tog područja od velikih poplava i nestajanja plaža.
Da Vlada ima viziju, ovaj prostor bi već bio rezervat biosfere basena Bojane, u saradnji sa Albanijom – kao što je i predviđeno projektom koji je UNESCO odobrio 2021. godine. Ali kod nas, vizije traju najduže do odobravanja projekta, a najčešće do prve investicione ponude.
Znamo i zašto – jer je državna administracija pretvorena u salvetu za investitore. Gledajući na prostor isključivo kao izvor profita, isključeno je lokalno stanovništvo, a priroda devastirana.
Primjeri poput Buljarice, tada procijenjene na oko 100 miliona eura, a sposobne da donosi preko 30 miliona godišnje, pokazuju da postoji drugačiji model razvoja. Model u kom lokalna zajednica ostaje u centru, kao vodič, domaćin i stvaralac – a ne kao kolateralna šteta. Ulcinj i okolina može razvijati zdravstveni i seoski turizam, male eko-rizorte, kampove, pješačke i biciklističke rute i ribolovni turizam. Takav razvoj stvara prihod tokom cijele godine, podstiče domaću proizvodnju, smanjuje pritisak na resurse i najvažnije prihod ostaje u zemlji. Raste i društvena korist, ljudi se povezuju, ostaju tu gdje jesu, ponosni na svoje nasljeđe umjesto da odlaze. A priroda ostaje očuvana, spremna da odgovori i na izazove klimatskih promjena.
Kampanja protiv Vanje Ćalović Marković, i svih onih koji govore istinu pokazatelj je da ova vlast ne podnosi kritiku, a iste matrice obračuna sa neistomišjenicama dokaz da nije došlo do suštinske promjene već samo zamjene nosioca sistema. Ali ljubav prema domovini znači braniti je – i od strane pohlepe i od domaće korupcije. I zato ostaje neupitno: Velika plaža nije na prodaju.
Velika plaža je spomenik prirode. Zato razvoj da – ali ne po svaku cijenu. Naš glas mora biti jači od tajnih dilova i “lex specialis” zakona.
Danas, kada se odluke donose bez konsultacija sa građanima, moramo reći jasno: Vlada koja zaobilazi graðane da bi služila isključivo profitu – izgubila je legitimitet.
Umjesto da Veliku plažu pretvore u zatvoreni kompleks privilegija, neka raspišu međunarodni konkurs za idejna rješenja sa jasnim uslovima: eko, lokalno, otvoreno, javno.
Treba nam stvaranje nove, domaće vizije, čiji su nosioci lokalci, a ne strane kompanije s mapom u jednoj i građevinskom dozvolom u drugoj ruci. Zato Velika plaža mora ostati otvorena i revitalizovana, a ne pretvorena u još jedan rizort za bogate strance.
Crna Gora zaslužuje vlast koja razumije da moć ne dolazi odozgo – već od graðana, i da se snaga države mjeri time koliko zna da sačuva ono što je najvrednije: ljude i prirodu.
Autor je doktorand bioloških nauka
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcija portala Borba)
Svaka chast. Bravo!
.
.
Upitao bih Mickeja, onu glupavu njegovu Ministarku, Andriju Mandica i dr. sl., “ ZA KOJI KLINAC VAM SE TOLIKO ZURI“? To nikako da nam objasne. Zasto ne objave kopiju Sporazuma, da svi vide shta su potpisali? Zasto tolika tajnovitost? Chega se plashe? Shta stoji iza te njine NEZAPAMCENE ZURBE I TAJNOVITOSTI? Ja naprimer, sam ubedjen da se neko tu vec ‘debelo omastio’. Ko? To je poso’ SDT/VDT da ischivija.
.
.
Ovo je primer, gde svi ljudi u CG mogu da se ujedine. Tu nema ni chetnika, ni partizana, ni Muslimana, ni Pravoslavnih, ni Katolika, ni Milogoraca ni Posrbica, ni gradjanista, ni Veliko-Albanaca, Ni Veliko-Srba. Svi su u ‘jednom lonvcu’. Ako prodaja Velike Plaze prodje, onda ce doci neki novi prebogati Arapin ili prebogati Kinez, ili prebogati Rus, koji ce da baci oko na Andrijin Kolashin. Tad ce neko reci da se opirao kad je prebogati Arapin kupovao Veliku Plazu, bio je tad ‘mlad i lud’, ali se opasuljio i sad smatra da je pozeljno, za dobro cele CG da prebogati Kinez kupi Kolashin sa okolnim selima!
.
.
Autor chlanka se bavi nauchnim radom (prirodnim naukama). U proseku, to su intelektualno posteni ljudi. Nije ih lako iznajmiti da Lobiraju za bilo shta.
.
.
On predlaze, pre svega temeljnu raspravu. Where opinions clash, there democracy flourishes. (Gde se mishljenja razbijaju jedna o druga, tu demokratija cveta… To je zdravo, srecno drushtvo).
.
.
Zatim kaze da kucu ne treba graditi od krova nadole (kako Mickej i Andrija to rade), vec od temelja nagore. Sporazume, koji zivot znache ne treba davati na raspravu POSHTO se potpishu, nego PRE potpisivanja. Prvo treba stvoriti Master Urbani Plan u saglasnosti sa Ustavom-postojecim zakonima-kulturom-tradicijom-istorijom-eko standardima-EU integracijama-interesima lokalne zajednice, a ne „da ti ljudi budu kolateralna shteta“. Postoje tzv „win-win“ reshenja, gde svi dobijaju, niko nije porazen, obespravljen, slomljen.