Igra moći na Balkanu

Piše: Kasper

Velike sile ponovo igraju svoje prljave igre na Balkanu. Ništa ovdje nije slučajno. Srbija je pod blokadama već devet mjeseci, Republika Srpska se sprema za referendum, a Crna Gora je sve bliže mogućoj rekonstrukciju Vlade. Pitanje je – da li će narodi Balkana dopustiti da se o njihovoj sudbini odlučuje van njihovih granica?

Srbija: Vučić u pravu, napadnuta stabilnost

Devet mjeseci blokada i protesta u Srbiji jasno govore jedno – postoji dobro organizovan plan destabilizacije države. Cilj nije demokratija, cilj je haos.

Predsjednik Aleksandar Vučić je u pravu kada upozorava da bez stabilnosti nema budućnosti. On brani interese Srbije i njenog naroda. Oni koji ga napadaju, bilo iznutra ili spolja, rade za tuđe interese.

Stabilna Srbija ne odgovara onima koji su navikli da na Balkanu vladaju kroz sukobe. Zato se i pokušava oslabiti politika koja je Srbiji donijela ekonomski rast, jačanje vojske i sve čvršću međunarodnu poziciju.

Republika Srpska: Referendum je volja naroda

U Bosni i Hercegovini sve je jasnije da se napadi na Milorada Dodika i institucije Republike Srpske orkestriraju iz inostranstva.

Najavljeni referendum nije Dodikov hir, već demokratsko pravo naroda. U demokratskim društvima najviši oblik volje građana je referendum. To je pitanje slobode i samoodlučivanja.

Donošenje odluka mimo volje naroda – to je nezakonito. Napad na Dodika je napad na narod, a referendum je odgovor koji niko ne može osporiti.

Ako međunarodna zajednica misli da silom može ućutkati narod, vara se. Srpski narod je kroz istoriju mnogo puta dokazao da zna reći „NE“ kada mu se nameće volja sa strane.

Crna Gora: Političke promjene na pomolu?

Ni Crna Gora nije pošteđena pritisaka i unutrašnjih nestabilnosti. Uklonjeni su spomenici. Završen je štrajk željzničara. Blokade puteva su skoro svakodnevnica. Prosvjetari najavili štrajk upozorenja, a nezavisni sindikat policije je dao rok od 15 da za ispunjenje zahtjeva ili će stupiti u blokadu graničnih prelaza?!?

Politička scena sve češće bruji o mogućoj rekonstrukciji Vlade.

To jasno pokazuje da je trenutna vlast pred velikim iskušenjima. Ispunjenje zahtjeva štrajkača i moguća rekonstrukcija Vlade može biti šansa da se stvari stabilizuju – ali i „mač s dvije oštrice“, da se pokrenu neki novi štrajkovi a sve je očiglednije da to diriguje bivša vlast na čelu sa DPS-om.

Narod u Crnoj Gori očekuje stabilnost, ali očekuje i odgovornost institucija sistema.

Ko stoji iza plana za Balkan?

Pitanje koje se mora postaviti jeste – ko ima korist od nestabilnosti na Balkanu?

Velike sile – jer Balkan je za njih strateški prostor, prolaz i tampon-zona. Nestabilan Balkan znači zavisan Balkan.

Domaći politički oportunisti – jer u nestabilnosti oni jedini profitiraju, dok narod plaća cijenu.

Strani centri moći – jer preko svojih nevladinih organizacija, medija i „analitičara“ plasiraju narativ o podjelama, rušeći povjerenje u institucije i lidere.

Narod je jedini garant mira

U Srbiji Vučićev put stabilnosti i jake države je jedini logičan i ispravan.

Preki Drine u Republici Srpskoj referendum je pravo naroda, a svaka odluka protiv toga je nezakonita i nasilna.

U Crnoj Gori ispunjenje zahtjeva štrajkačima i moguća rekonstrukcija Vlade može donijeti stabilnost, ali i dodatne podjele.

Balkan nikada nije imao luksuz da bude sam, uvijek je bio poprište velikih sila. Ali jedna istina je nepromjenljiva – narodi Balkana su ti koji odlučuju o svojoj sudbini. Ako ostanemo podijeljeni, bićemo pijuni u tuđim rukama. Ako budemo zajedno, bićemo sila koja odlučuje.

Vrijeme je da se kaže dosta – Balkan pripada onima koji u njemu žive, bez obzira na vjeru, naciju ili političku pripadnost, a ne onima koji ga koriste za ostvarenje svojih interesa.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)