Piše: Ognjen Crmčević
Glasovima DPS i SDP u Budvi su se udružila dva klana, dva velika politička vuka.
Nikola Jovanović je suprotno izbornoj volji, i u neviđenoj političkoj trgovini, postao predsjednik Opštine Budva. Glasovima DPS i SDP.
Cilj je ostvario, sredstva birao nije.
DPS i SDP su opet dio vlasti. Milo i Ranko, kao nekad.
Milo Božović je podnio ostavku.
Više nije predsjednik Opštine Budva. Dobrovoljno.
Milo je sada sa Milom.
Javno.
Nikola je Milov kandidat. Nikola je slijepo pratio njegove instrukcije.
U Spuž je išao bar jednom sedmično. Milo je bio sredstvo do cilja. Neko će reći da Nikoli više nije potreban.
Samo na prvi pogled.
Nije ni budvanski Milo naivan.
Ukoliko neko misli da Nikola Jovanović neće i dalje primati naređenja iz Spuža baš se grdno se prevario.
Moguće je da Nikola Jovanović neće više lično ići u Spuž po mišljenje.
Moguće je, ali samo iz marketinških razloga da bi se prikrila ta veza.
Sada Nikolu treba prikazati u novom ruhu, kao samostalnog u odlučivanju. Treba to zbog javnosti i koalicionim partnerima.
Biznis ipak ne trpi preveliki politički pritisak. Na tome će se i završiti sva njegova samostalnost i samosvojnost.
Nikola Jovanović će i dalje ostati u raljama spuške grupe i Padrini klana. Čak i kada bi htio da okrene novi list to ne bi bilo moguće.
Među obornicima interesne grupe “Budva naš grad” Milo Božović, Dragan i Radovan Perović imaju presudan uticaj. I neće ga se odreći.
Nikola Jovanović, iako formalno prvi čovjek Budve ostaće aparat u rukama ove grupe koja ga je i dovela na vlast.
Ne samo da ta grupa neće htjeti da ostane bez političkog uticaja već će htjeti da naplati sva ulaganja u izbornu kampanju, javnu i tajnu koja se ogledala kroz kupovinu uticaja i glasova. Pomagali su i drugi iz Budve i okruženja, pa im valja vratiti usluge.
Sad u Budvi imamo dva Mila – dva saveznika.
Malog i velikog.
Božovića i Đukanovića.
Sada već liče, nažalost, jedan na drugog.
Po načinu rada najviše. Obojica tobož u političkoj “penziji”, a obojica stvarni šefovi svojih grupacija. Božović ove male budvanske interesne grupe, a Đukanović velike crnogorske.
Obje su finansirane iz istog izvora međunarodne trgovine.
Dva Mila su zajedno.
Zato i imamo dogovor oko vlasti u Budvi.
To je dogovor između dva Mila.
Nekako sve ukazuje na to da su odavno bili zajedno. I još uvijek su. Veliki je odavno stvorio malog i čekao ga da doraste zadatku. Sad mali Milo završava domaći dok veliki piše zadatke za Budvu i sprema se za Nikšić.
Situacija je takva, i posle velikog Mila, biće u Budvi mali Milo. NJegova kumovsko-klanovska narko-kamataška ekipa sa kumovsko-porodičnim vezama u policiji i tužilaštvu uradila je svoj dio posla.
Hobotnica je svuda pustila svoje pipke koji su se zalijepili u sve pore budvanskog i crnogorskog društva i koji neće popustiti. Ostaje nada da će država smoći snage da se izbori.
Hoće li kao i Americi narko klanovi postati terorističke organizacije jer razaraju temelje našeg društva?
U suprotnom, dok je klanova upravljaće nama Milo – koji god, isto je i ime i kriminalni način djelovanja, a budvanska i crnogorska djeca ušmrkivaće plodove međunarodne trgovine.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
