I „Pobjeda“ ima „konja“ za diplomatsku trku: Milatović i Spajić za ambasadora u Hrvatskoj predložili Draškovog kolumnistu

Za ambasadora Crne Gore u Hrvatskoj biće predložen Dejan Vuković, epilog je dogovora predsjednika i premijera Crne Gore Jakova Milatovića i Milojka Spajića.

Vuković je od 2004. godine za vrijeme rigidnog i diktatorskog režima Mila Đukanovića zaposlen u Ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore, a njegov diplomatski staž odlučili su produže osnivači PES-a.

Vuković je obavljao je dužnost diplomate u Ambasadi Crne Gore u Londonu,  direktora Direkcije za diplomatske privilegije i imunitete, legalizaciju i vizno pasoške poslove, konzula u Generalnom konzulatu Crne Gore u Frankfurtu i direktoru Direkcije za diplomatske privilegije i imunitete i saradnju sa dijasporom.

Pored poslova koje su mu tokom prethodnih 20 godina povjeravali Milan Roćen, Nebojša Kaluđerović, Miodrag Vlahović, Srđan Darmanovića, ovaj diplomata aktivno je pisao kolumne za DPS-ovo glasilo – „Pobjedu“. Pisajući kolumne za Milovog kvazinovinara Draška Đuranovića, on je održavao porodičnu tradiciju, jer je njegov otac Slobodan (o čijem liku i djelu su se držala predavanja na Čirgićevom fakultetu za lažni jezik i retuširanu književnost) u dva navrata bio glavni i odgovorni urednik „Pobjede“.

Možda su upravo posle čitanja Vukovićevih pomiriteljskih kolumni, Milatović i Spajić odlučili da nekadašnjeg „Pobjedinog“ kolumnistu pošalju u diplomatsku misiju u Zagreb. Jer kao što je u svojim pisanim uradcima isticao značaj „savezničkih“ odnosa Crne Gore i Otomanske imperije u vrijeme dok smo se oslobađali od turskog ropstva, tako postoji realna mogućnost da Vuković svojim djelanjem u Zagrebu pacifikuje odnose između NATO saveznika koje je Hrvatska narušila svojim tvrdoglavim odbijanjem da se suoči sa dijelom svoje mračne i genocidne prošlosti sadržane u usvojenoj Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu.

Ipak, ovaj argument neće „piti vodu“ u većinskoj crnogorskoj javnosti koja od Milatovića i Spajića očekuje značajan doprinos u deokupaciji crnogorske diplomatije od revnosnih DPS-ovih kadrova koji su mjesta zauzeli isključivo zahvaljujući partijskoj podobnosti.

Neće biti da u Crnoj Gori nema boljeg kandidata koji bi funkciju ambasadora u Hrvatskoj obavljao mimo istrošenog DPS-ovog službenika i Draškovog kolumniste, stoga još nije kasno da Milatović i Spajić odustanu i od ovog spornog predloga koji izaziva nevjericu među dominantnom dijelu njihovih glasača koji žele diskontinuitet sa pogubnom i slijepom DPS-ovom spoljnom politikom.

Prostora za promjene ima, osim ukoliko Vukoćevićevo imenovanje nije izdejstvovano iz Zagreba, baš kao nedavni izbor šefa ANB-a i izmještanje domaćinstva Svjetskog kupa u vaterpolu iz Kotora u Podgoricu.