Ako je neko očekivao da će nova garnitura funkcionera DPS-a pokušati da se distancira od Mila Đukanovića i njegove politike – grdno se prevario. U stvarnosti, prije će se Milo ograditi od njih, nego oni od njega.

Jer, svi oni koji danas pokušavaju da se predstave kao „novo lice“ stare partije, nose preveliki teret sopstvenih biografija i dugogodišnjih veza sa Đukanovićem. Njihova politička karijera, privilegije i pozicije nikada ne bi postojale bez njega. Zato i danas, kada DPS pokušava da pronađe prostor na političkoj sceni, oni ne smiju da izgovore ni riječ protiv Đukanovića – jer bi time priznali da su decenijama bili saučesnici u svemu onome što danas pokušavaju da prebace samo na njega.

Đukanović, svjestan svega, ostaje tih. On zna da su mu najodaniji upravo oni koji danas glume reformiste. Zna i da bi mu oni, da se okrenu protiv njega, morali objasniti vlastitu prošlost – a to je teret koji niko od njih ne može ponijeti.

Zato je tačno: prije će se Milo ograditi od njih, hladno i bez emocija, kada mu zatrebaju kao žrtveni jarci, nego što će se oni ikada ograditi od njega. Njihova lojalnost je zasnovana na strahu i interesu, a ne na uvjerenju.

DPS, tako, ni danas nema snagu da raskine sa prošlošću. I zato sve njihove poruke o „novom početku“ ostaju prazne fraze. Jer, bez obzira na garnituru, DPS i dalje ostaje partija koja se ne može osloboditi sopstvenog tvorca.

Tagovi