Humor uzima maha: „Više vremena provodim sa Zelenskim nego sa svojom suprugom“

Piše: Prekor

Rat Rusije i Kolektivnog Zapada na teritoriji Ukrajine traje preko 3 i po godine. Milioni mrtvih i ranjenjih vojnika, veliko razaranje ukrajinskih gradova… I taman, nakon sastanka Trampa i Putina na Aljasci, svijet je pomislio da se možda svemu bliži kraj i da ćemo svi kolektivno odahnuti, ali stvari se očigledno opet komplikuju.

Države Evropske unije ne odustaju od ratne retorike, te podrške Zelenskom da nastavi sukob. Kancelar Fridrih Merc skoro se pohvalio da je Njemačka država koja trenutno pruža najveću pomoć Ukrajini. Predsjednik Francuske Emanuel Makron je među prvima počeo da najavljuje odlazak vojnika na teritoriju Ukrajine, u svrhu navodne mirovne misije. Nije rijetkost da se u evropskim državama dijele upustva kako se ponašati i šta raditi u slučaju rata, primjeri su brojni. Takođe, baltičke države prednjače u antiruskoj retorici, a tu su naravno i Poljaci, koji su tradicionalno negativno raspoloženi prema ruskoj državi.

Kada smo kod Poljaka. Poslednji događaji, tačnije pad ruskih dronova na njihovoj teritoriji, ili kako se to predstavlja, kao provokacija Rusije, što je Kremlj demantovao, opet su zabrinuli svijet. Jer očigledno, navijači i podstrehivači nastavka rata su u ovom događaju uvidjeli novu priliku da se Nato uključi u ovaj sukob.

Reakcije su takve, da je premijer Donald Tusk najavio da će poljski vojnici otići u Ukrajinu, da uče, kako je rekao, da obaraju dronove. Na taj način Kijev je ostvario svoj cilj, te postoji namjera da Poljska i zvanično uđe u konflikt sa Rusijom (ali nezvanično je poznato da hiljade plaćenika iz te države već ratuje u Ukrajini). Istovremeno, Varšava šalje 40 hiljada vojnika ka granici sa Bjelorusijom, a alijansa nastavlja da upravo u Poljskoj koncentriše svoje udarne jedinice.

Oglasila se naravno i šefica diplomatije Evropske unije Kaja Kalas koja je izjavila da predviđa da će rusko-ukrajnski sukob trajati godinama.

Ono što je zanimljivo, ili preciznije rečeno, ono što je humoristično, što nekako i ide uz evropske lidere, je to što je finski predsjednik Aleksandar Stub izjavio da više vremena provodi sa Zelenskim nego sa suprugom.

Ali šalu na stranu, ono što je ozbiljno je to da je portparol ruskog predsjednika Dimitrij Peskov rekao da je došlo do pauze u mirovnim pregovorima, te optužio evropske zemlje da ometaju proces uspostavljana mira u Ukrajini.

Inače, ruska država je u više navrata upozorila da će evropski vojnici, ukoliko se nađu na teritoriji Ukrajine, biti legitimna meta.

Evropa je takođe pristala da kupuje oružje od SAD-a i šalje ga Kijevu, te se na taj način, spekuliše se,  Tramp polako pokušava izvući iz ovog, kako ga on naziva Bajdenovog rata.

Suma sumarum Evropa u perspektivi ostaje usamljena u podršci Ukrajini, ali ne odustaje od ratne retorike. Da li kod njih postoji svijest o tome da Rusi protiv njih neće ratovati na način na koji ratuju protiv Ukrajine (sa 15 procenata svojih vojnih kapacieta) nije poznato. Ali po ponašanju i reakciji reklo bi se da takve svijesti nema.

Nama, zabrinutim Evropljanima, koji ne želimo produbljivanje sukoba i njegovo dalje širenje po našem kontinentu ostaje da se nadamo da će u nekom sveobuhvatnom mirovnom dogovoru SAD-a, Rusije i Kine biti nametnuto rešenje koje ide u pravcu smirivanja strasti, ili da će narodi iz vodećih ratno nastrojenih država uzeti stvar u svoje ruke, te smijeniti elitu koja je očigledno nije svjesna da je iz ovog četverca: EU, SAD, Kina i Rusija, Evropa upravo najveći gubitnik, kako na politčkom, tako i u ekonomskom polju.