Hrvatska blokira, vlast ćuti: Koliko vrijede priče o evropskom putu?

Na našoj političkoj sceni mnogi se između sebe nerijetko prepucavaju ko je veći patriota, ko više voli Crnu Goru, ali i u savremenom maniru – ko je bolji evropejac i ko je suštinski, a ko samo deklarativno za evropski put Crne Gore. I dok se tako sa svih strana mogu čuti velike riječi ljubavi prema našoj zemlji, ali i one koje joj obećavaju brze i sigurne evropske integracije.

Ipak, i pored svih zatvorenih poglavlja, da li su ovo ipak samo to – riječi? I dok se iz različitih političkih struktura spočitava međusobno ko to koči evropski put i ko je to trojanac, postoje pojedini faktori koji su vrlo otvoreno blokirali taj famozni put, a kojima opet gotovo niko ne smije progovoriti ni riječ. I pred kojima sav patriotizam i sav evropejizam, čini se, padaju u vodu.

Velikim susjedima vlast ćuti za štošta, a upravo su oni ti koji najotvorenije koče evropski put Crne Gore. Napori zvanične Hrvatske da „blokiranjem“ evropskog puta uslovljava Crnu Goru da ustukne pred svojim legitimnim zahtjevima, a vrlo često i da zanemari svoje interese, sve su češći kako vrijeme odmiče i kako je broj zatvorenih poglavlja veći. To je jasno.

Ono što ipak nije jasno – zašto sa strane naše vlasti nema apsolutno nikakve reakcije na sve ovo? Nije neobično da dvije zemlje imaju i dobrih etapa u razvoju i nesuglasica, ali evrointegracije su poslednje na šta bi to trebalo da se odražava, najprije zbog toga što su one od velikog značaja za svakodnevni život naših građana. I na blokiranje evropskog puta vlast koja je nastrojena evropski ne bi trebalo da ćuti.

Ipak, nismo primijetili da su najviši predstavnici izvršne vlasti koji su, po svoj logici, najpozvaniji za vođenje politike, nešto pretjerano reagovali na ovakav odnos Hrvatske. Naprotiv, kada ovo dolazi od nama susjedne države koja bi trebalo da se raduje našem razvoju u evropskom smjeru, naši zvaničnici ćute. Ako su tolike patriote zašto? I ako su toliko za Evropsku uniju i Crnu Goru u njoj, kako?