17. 11. 2018. - 23:06

FLEŠ

Hronika jednog montiranog “državnog udara”: Od zavijanja Crne Gore u crno, preko štitnika za međunožje i praćki do “veza” sa ANB-om!

Specijalno tužilaštvo, nakon kraha koje je doživjelo u predmetu “državni udar”, sada pokušava da manipulisanjem određenih činjenica, politički spinuje javnost. Upravo u tom kontekstu treba gledati najnovija “otkrića” tužilaštva o navodnim telefonskim komunikacijama Andrije Mandića, jednog od lidera DF-a i njegovog vozača Mihaila Čađenovića, sa nekim brojevima koji se vode na ANB. Sada se javnosti, poslije kraha sa “državnog udara” i strašnog krvoprolića koje se tobož spremalo, šalje poruka o navodnim vezama dijela opozicije sa tajnom službom. Jeftin, demagoški pokušaj zamjena teza, fingiranim listinzima (sjetite se samo kako je montirana afera Listing) koje je jednostavno razotkriti, analizom svega što se dešavalo u aferi “državni udar”.

Specijalni tužilac Milivoje Katnić je prije dvije godine, u oktobru, slavodobitno saopštio da je Crnu Goru sačuvao od strašnog krvoprolića i zavijanja države u crno. Dva mjeseca kasnije je optužio lidere DF-a Andriju Mandića i Milana Kneževića da su dio zavjere i grupe koja je planirala zavijanje u crno Crne Gore. I njima se dvojici, između ostalog, sudi za pripremanje navodnog terorističkog akta u centru Podgorice, radi nasilnog preuzimanja vlasti. To je bila teza i predmet optužbe specijalnog tužilaštva. U tu svrhu su nabavljeni i “svjedoci” pokajnici Saša Sinđelić i Mirko Paja Velimirović, koji su potvrdili strašnu priču o krvoproliću. Osim njih dvojice, svi ostali dokazi su završili na dnu nekog imaginarnog jezera.

Međutim, iz dana u dan, isplivavali su dokazi koji su demantovali optužbe Katnića, ali i svjedoka koje je tužilaštvo pribavilo da “potkrijepi” zavijanje Crne Gore u crno. Pošto je afera “državni udar” doživjela totalni fijasko, a i nije do kraja ispunila svoj politički cilj, što je bio osnovni motiv za njeno montiranje, krenulo se korak dalje.

Tužilaštvo sada gura tezu kako su Mandić i Čađenović komunicirali sa nekim iz ANB-a i sada sve nade polažu na tu kartu. I da će ako se utvrdi da je neko pomogao državnim organima u odavanju plana za nasilno zauzimanje Skupštine dobiti manju kaznu. Tižilaštvo je državni organ, koji vodi istragu u ovom slučaju pune dvije godine, pa kako to da nijesu za dvije godine utvrdili da li je neko imao kontakte sa ANB-om, nego se baš sad ta priča servira. Providno, zar ne? Jeftin, medijski spin za novu podmetačinu. Ako je neko htio da ubije premijera Mila Đukanovića i zavije Crnu Goru u crno, on ne može imati nikakvu olakšavajuću okolnost, zar ne? Težeg krivičnog djela od toga nema u Zakoniku. I upravo to demantuje samo tužilaštvo. Jer treba da se javnosti pošalje poruka o dilovima opozicije sa tajnom službom, kako bi se politički diskreditovali, a nekom drugom iz opozicije dao alibi za koketiranje sa dijelom vlasti.
Naravno, dokaz su navodni listinzi (opet se sjetite afere Listing) koje nikako da objave i da nam već skoro dva mjeseca prezentuju. Čudno zar ne, da ih ne objavljuju i ne poentiraju, ako je tačno to što nam tužilaštvo gura pod nos.

Ako i prihvatimo (logika to ne podržava) da je ova tvrdnja tužilaštva tačna (a afera Listing je dokaz da je i ovo montirano taman kao i ta afera), onda je tužilaštvo priznalo da je dvije godine lagalo javnost. Zar nije prije dvije godine rečeno da je Mandić sa Kneževićem i 20 ljutih terorista, htio da zavije Crnu Goru u crno? A da je sve to spriječio specijalni tužilac. Kako to da je onaj koji je jurišao da sa grupom terorista ubije Mila Đukanovića i nasilno preuzme vlast, sad odjednom, povezan sa nekim iz ANB-a, koja je ood Đukanovićevom punom kontrolom. Znači li ovo sad da je ANB spremala krvoproliće i zavijanje Crne Gore u crno. Sudi li se danas liderima DF-a za veze da državom Crnom Gorom ili za pripremanje napada na tu istu Crnu Goru i taj isti ANB? Čitav niz gluposti i kontradiktornosti prosutih u sudnici Višeg suda, koje udaraju na zdrav razum. Sve ovo, da nije tragično po naše društvo, zaista bi bilo presmiješno.

Očigledno da se tužilštvo malo više zanijelo i uživilo u ulozi “spasioca”. I laicima je jasno da tužilaštvo ovim novim “otkrićima” bježi od istine, servirajući nam nove “dokaze” ne bi li sakrilo svoju bruku u predmetu “državi udar”. I ne bi li sada zavadilo opoziciju između sebe, bacajući aenbeovski crv sumnje. Jer, poenta je da mediji i javnost progutaju tužilačku šargarepu, da se otvori front o navodnim špijunima u opoziciji i vezama sa ANB-om, a da se zaboravi strašno krvoproliće i zaplijenjeni štitinici za međunožje i praćke koje odlaze u zaborav. Da se lažima drže tenzije mjesec, dva dok se ne smisli neka nova teza, koja će se plasirati javnosti. Ili pokušavaju da operu ruke, u nedostatku dokaza, jer je jasno da optuženi nijesu krivi, pa da se ta oslobađajuća presuda nafiluje obrazloženjem kako nijesu osuđeni jer su špijuni ANB-a. Tužilaštvo ovakvim spinovanjima upravo upada samo sebi u stomak, a sve njihove tvrdnje postaju tragikomične.

Toliko je očigledno da se tužilaštvo pogubilo u ovom predmetu da se više i ne sjećaju zbog čega se Mandiću i ostalima sudi u stvari sudi, za državi udar ili za saradnju sa državom, što nije krivično djelo. I na kraju, ko se još sjeća štitnika za međunožja i ubojitih praćki?

Related posts

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *