Piše: Bojo Pižurica
Kada CGMG uđe u EU, čeka nas svijetla budućnost, svjetilija i od sata našeg bivšeg predsjednika. U njoj će svi tanani prelivi i nivoi prefinjenosti duše doživjeti svoje zvjezdane trenutke. Sve što je bilo sputano, rascvjetaće se, sve što je bilo prikriveno, razbokoriće se.
Svaka žena u CGMG imaće gardarober, cipelar i parfemar, svaki će imati po sto kvadrata. Biće ponosno ispunjeni sa najprestižnijim primjercima haljina, cipela i parfema koji će biti zamjenjivani na svakih nekoliko mjeseci onim novim, skupljim i atraktivnijim. Na pijacu više neće morati da odlaze, sve će stizati preko Glova do njihovih kućnih pomoćnica koje će biti strankinje i koje će da pripremaju razna ukusna egzotična jela.
Izgled noktiju naših žena neće se razlikovati od kolorita skupocjenih slika iz Prada ili Luvra. NJihov posao biće samo da usmjere odnjegovanu ruku do najnovijih brojeva svjetskih modnih časopisa koji će da leškare u bambusovoj korpi ispred rustičnog kamina. Kamin će biti ušuškan u savršeno nijansiran zid i u njemu će goreti isključivo ekološki pelet da se ne bi narušio balans okolnog vazduha mjeren najsavremenijim evropskim instrumentima.
Pas koji će da drijema ispred nogu neće se više zvati Baljov ili Rundov, već Pjer ili Rikardo. Kada ga iznajmljeni vodič bude izvodio napolje, biće u obavezi da mu ogrne sezonski laneni ili vuneni džemper koji na sebi ima motive kakvog švajcarskog ili bavarskog sela. Ono što ostane iza pseće šetnje, vodič će da uveže u plavu ekološku kesu i postavi na pokretnu traku koja će da je direktno sprovede u najbližu spalionicu. Prije nega što ga vrati u svoj evropski dom, vodič će Rikarda da odvede prvo do frizera i manikira a onda na redovnu seansu kod psećeg psihologa. Vodiće se računa da zujanje električnih automobila ne naruši njegov psihički sklad i da time ugrozi građanski porodični mir.
Kada CGMG bude ušla u EU, svi građani će živjeti u Podgorici. Tačnije, živjeće šest mjeseci godišnje. Tri mjececa živjeće na moru a tri na planinama. Od PG biće izgrađeni savremeni prostrani električni liftovi koji će građane voziti po želji, đa do mora, đa do planina. Svaki građanin imaće karticu za besplatan boravak, hranu, piće i svaku razonodu. Za svaki mjesec odsustva iz PG država će građanima isplaćivati nadoknadu od hiljadu evra mjesečno, po kvadratu. Za svako dijete koje se rodi u građanskoj i evropskoj CGMG biće naručen novi ferari koji će mu biti isporučen za njegov osamnaesti rođendan.
Vrapci, vrane i čavke biće iseljeni a naselićemo dugokljune tukane, crvenorepe papagaje i zlatne tetrebe. Fontane na našim trgovima mirisaće notama marakuje, guave i gardenije. Pored njih za osvježenje biće besplatno služeni ananas u šećeru, maršmelou, sladoledi, kokteli i sorbeti.
Bolnice i apoteke će biti ukinute jer neće biti nikakvog stresa ni obolijevanja. Neće CGMG imati ni svoju vladu ni bilo kakvu upravu jer će procesi biti tako uhodani i sinhronizovani da će biti dovoljan jedan omanji briselski robot koji će biti podešen na frekvenciju naših mozgova. Robotu to neće biti teško jer će ta frekvencija biti rasterećena i očišćena od svega zastarelog i tradicionalnog. Tako naši mozgovi više neće biti naši nego evropski.
Za prvo vrijeme, svaki građanin imaće svog ličnog psihijatra školovanog na najprestižnijim evropskim univerzitetima i kursevima. U CGMG ništa neće biti zabranjeno, sem da budeš čovjek.
Više nećemo imati kafane i kafiće nego građanske koncept barove u futurističkim fantastičnim blještavim led rasvjetama. U njima će se voditi plodne opuštajuće rasprave o klimatskim promjenama, uticaju crvene boje na rast tulipana, da li naši muškarci da nose haljinice sa karnerima ili bez, kako dati podršku muškarcu koji je polomio nokat i sl.
Stilizovana hiperljepota budućnosti nas čeka, a mi nikako da se opametimo i da joj se prepustimo.
