Građanin Kejn!

Piše: Saša Dr.Đurović

“..oči jedni drugima povadili“ poručio je bivši predsednik CG i nekadašnji lider dps-a komentarišući predaju liste demokrata na lokalnim izborima u Nikšiću. Nazovimo to kao konstrukciju, nekog ko se ponaša kao zla žena, mahaluša. Dodao je potom da je on građanin Nikšića, što je notorna neistina. Građanin nije jer se ne ponaša građanski, a nije građanin ni geografski! Ko zna Nk zna đe je rođen i koliko mu je trebalo do grada. U Niksić’ je to bilo na nivou segregacije, taj odnos, znaju gradska đeca. Pa ajmo reć ovako, a sve faktički. Grad se protezao od pivare pa do stare pošte! Znači mila je dobrano mimoilazio. Korzo, od stare pošte do hotela Onogošt. Primjerice, do hotela Onogošt, meni je trebao nepun minut laganoga hoda, Željku Filipoviću secund manje, a Tihu iz profesorske zgrade dva. Milutinu iz žutaljske je trebalo 50ak secundi, a Ratku Knezeviću nepunih 10, jer je on trebao samo da pređe ulicu. E milu je trebalo masu. Drugo je sad, ali tad je bio u većini makadam, ni tog jednog bulevara nije bilo. Komad vremana je trebao milu. Prvo do benzinske, a onda još dva-tri put toliko do grada. Otud i ne čudi što ga nikad ne vidjeh u pjacu. Pitah kasnije kako to, rekoše mu saborci “trenirao je košarku..” -Pa on je čitavo djetinjstvo proveo u salu!- Odgovorih. A gradska đeca su se znala. Znalo se đe ko živi, đe “stoji” na ulicU. E mila ja ne vidjeh nikad.

Reče Marko, da je milo uništio Nikšić.. Da objasnim zašto. A znamo kako. Upravo jer nije bio dio grada imao je patološku potrebu da mu se sveti. Prosto je. Baš kao i partijski mu drugar simović podizan u još dublju periferiju, njemu je trebala do pjace komadina. A Marku iz meandera nije. Baš k’o i Senji, samo prođu kroz Ljubljansku, pored stare Muzičke i eto ih na korzo. U različitim fazama, stariji je Senja.

To su fakti!

Dođoh jednom iz bijelog svijeta s prijateljicom, pa reko’ da joj pokažem “Proljeće”, čuvenu poslastičarnicu, đe su se skupljala gradska đeca, u većini problematična, istine radi, a đe djetinjstvo i najraniju mladost provedoh. Pamti Senja duže nego ja. Lipa mi je posle bila orjentir ali neki novi “lokali” a nema ni lipe. Koje li je govedo posjeklo?- Logično je, nije im moglo bit u grad pa se svete. Gradu! Šta simoviću, ili milu, znači lipa pred “Proljeće”? Ništa. Razvaljuj! Sijeci! Da ih ne sjeća na mladalačke patnje, provincijalno periferne, pa da unište uspomene gradskoj đeci. ALI, postoje fotografije. Dakle, milo građanin nije, a Niksića 40 godina makar. Osim za potrebe izbora. Ama nijesam ni ja, glasač, jer ne glasam, ali jesam građanin. I Trsta i Beograda i Štutgarta i Dubrovnika! I Nikšića dakako. Podiz’o sam se na tu ulicu. Bit građanin je stanje svijesti. Kao što je stanje “svijesti” bit seljačina. A oni misle da je građanin onaj kog su stavljali za predsjednika SO a on o gradu ne zna ništa. Gled’o ga je izdaleka. I priželjkivao.

Građanin znači ponašat se kao gradsko čeljade, što milo nije. Ali nije ni periferija, nužno, nepregledni proplanak izvan grada. Stanje je svijesti. Kum mi jedan podizan kod stadiona, al’ građanin, učen, pa se i ponaša tako. Pa mi i Aleksandar sa aktivne tjeralice, u Bistričko koje bi favela, ali se i on ponašao građanski. Bit građanin znači ponašat se građanski. U građanskoj državi milo nikad ne bi mogao bit ni referent u vodovod, a kamoli premijer. Zato je CG pedcivilizacijsko društvo. Društvo poltrona,  koristoljubivaca, u većini neobrazovanih. A mila je politika proizvela i u playboy-a. Jedan deklarisani iz ovog texta, koji je “probio” lepu brenu, mu nije ni primać’, a ovaj koji piše pogotovo. Iako se, eto, zna i za moje, i za “pothvate” ozvaničenog playboy-a. U ex YU!  No, nas je, milo iz sale, ušio. Vršio je vlast, a željan, pa je po neke slao aviJon a ima ih i koje je vamelja namještala, zarad dobrog namještenja. Da se živi bolje. Na koncu takav im je i slogan bio. Citizen Kane, u potpisu.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)