Tomina nedjelja je prva nedjelja poslije Vaskrsa. Naziva se još i Nedjelja Antipashe, Bijela nedjelja. Novom nedjeljom se naziva, jer početak svih nedjelja počinje od nje, pošto poslije Vaskrsa prvi put ponavlja i kao da obnavlja veliki praznik Vaskrsenja. Posvećena je Svetom apostolu Tomi i njegovom nevjerstvu u Hristovo Vaskrsenje.
Tog dana je apostol Toma svoje nevjerje zamijenio vjerom. Sumnje apostola Tome uklonio je sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa Njegove rane. Nakon toga, apostol Toma je uzviknuo: „Gospod moj i Bog moj!“
U bogosluženju Tomine nedjelje, pored glavne teme o uvjerenju apostola Tome u Vaskrsenje Hristovo, spominje se i slavni silazak Isusa Hrista u Ad (veličanije), gdje je umrlima objavio Svoju pobjedu nad grijehom i smrću i Svoje vječno proslavljenje (1. Pt 3, 18–19). Poredak službe toga dana, kao i njen sadržaj, nije običan, već vaskrsni. Ovo kao da je poredak jednoga od dvanaest praznika, samo bez parimeja, ali sa litijom, sa pjevanjem naročitih stihira koje opisuju događaj koji se praznuje.
Od Tomine nedjelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote. Iz ovog perioda zabrane izuzeti su četrdesetodnevni parastosi, saglasno propisima Tipika. Na dan poslije Tomine nedjelje, u Pobusani ponedjeljak, služe se parastosi na grobljima, čime živi kao da čestitaju svojim upokojenim srodnicima i bližnjima radosni praznik Vaskrsenja Hristovog. Na parastosima i sahranama na groblju sve do odanija Vaskrsa umjesto „Svjatij Bože“ pjeva se „Hristos vaskrse“.
(Svetigora)
