Godina 2025. ostaviće dubok trag u savremenoj američkoj i globalnoj politici, kao godina u kojoj je Donald Tramp, 47. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, nastavio da u svom drugom mandatu preobražava SAD u skladu sa svojim pristupom „Amerika na prvom mjestu”, često izazivajući konflikte, proteste i globalnu debatu o ulozi Amerike u svijetu.
Kad je riječ o Trampovom revolucionarnom povratku u Ovalni kabinet, mnogi se slažu da je on „sveprisutni predsjednik” – predsjednik bez presedana.
Još otkako je stupio na političku scenu prije jedne decenije, Tramp predstavlja „remetilačku silu”, ali ritam promjena u prvoj godini njegovog drugog po redu predsjedničkog mandata ne može se porediti ni sa čim ranije viđenim u gotovo 250 godina dugoj američkoj istoriji, navodi CBC.
Trampova unutrašnja agenda obuhvatila je protekle godine dugačak niz pitanja – od imigracije do ustavnih pravila.
Još u januaru, nakon inauguracije, Tramp je lansirao ambiciozni paket prioriteta koji je stavio fokus na zaštitu granica, energetsko oslobađanje Amerike od klimatskih obaveza i borbu protiv birokratije u saveznim agencijama. Vlada je ukinula mnoge propise iz prethodne administracije i naglasila princip „Amerika na prvom mjestu” – od povlačenja SAD iz Pariskog klimatskog sporazuma do nove nacionalne energetske strategije.
Od inauguracije u januaru, Tramp je preokrenuo globalni trgovinski poredak moćnom i širokom šemom novih carinskih tarifa, radikalno je smanjio imigraciju raspoređujući agente Službe za imigraciju i carinu (ICE) radi hapšenja što većeg broja migranata bez dokumenata i otpustio federalne javne službenike u razmjerama kakve nijesu viđene u moderno doba.
Trampova stranka je „progurala” takozvani Veliki lijepi predlog zakona, koji smanjuje poreze i federalne zdravstvene programe, dok istovremeno osujećuje inicijative u korist zaštite klime.
Između ostalog, Tramp je inicirao djelimično preuzimanje Vašingtona, namećući značajne strukturalne promjene u Beloj kući bez uobičajenih prethodnih odobrenja, raspoređujući trupe Nacionalne garde da patroliraju ulicama i upućujući lokalne zvaničnike da čiste parkove i uklone beskućnike, a snage je krajem novembra rasporedio u još četiri velika grada – Los Anđelesu, Čikagu, Memfisu i Portlandu.
Pažnju je privukao i Kenedi centar, mjesto koje je upravni odbor – čiji je sastav sam Tramp izabrao – jednostavno preimenovao po njemu, zbog čega je planirani božićni džez koncert nedavno otkazan.
U prvoj godini svog drugog predsjedničkog mandata, Tramp je izdao više izvršnih naredbi nego ijedan od njegovih prethodnika u novije vrijeme, kako pokazuju federalni podaci – već prvog dana na dužnosti potpisao je veliki broj njih, povlačeći SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije i Pariskog klimatskog sporazuma.
Pritom je čak ukinuo državljanstvo po pravu stečenom rođenjem na teritoriji SAD, koje mnogi pravni teoretičari smatraju Ustavom zaštićenim.
Njegovo predsjedničko pero se nije na tome zaustavilo – uveo je Kanadi i Meksiku basnoslovne carine koristeći, kako mnogi ukazuju, sumnjiva ustavna ovlašćenja. Ponovo je uveo federalnu smrtnu kaznu, raspustio Ministarstvo obrazovanja, a nedavno je proširio svoju takozvanu „muslimansku zabranu”, ograničavajući putovanja za oko 20 odsto zemalja svijeta, tvrdeći da su te mjere neophodne kako bi se odbranila nacionalna bezbjednost i javni red.
Ove mjere izazvale su žestoke proteste širom SAD, naročito 18. oktobra, kada su milioni ljudi izašli na ulice u svih 50 američkih država, kako su mediji prenijeli, da izraze nezadovoljstvo politikama administracije, posebno onima koje se tiču prava imigranata i građanskih sloboda.
Tramp voli izvršne naredbe jer ne moraju da prođu kroz Kongres, a na predbožićnom skupu u Sjevernoj Karolini je i sam priznao da je njegov stil upravljanja neortodoksan, riječima: „Ovo je daleko bolje nego što bi bilo da sam postupao na tradicionalniji način”.
Iako su Trampu republikanci iz jezgra pokreta MAGA („Učinimo Ameriku ponovo velikom”) nepokolebljivo lojalni, ankete pokazuju da je popularnost aktuelnog predsjednika iz mjeseca u mjesec opadala otkako je pokrenuo ovako radikalne preokrete – oko dvije trećine Amerikanaca ne odobrava način na koji on rukovodi ekonomijom.
Tramp je obećao da će smanjiti inflaciju već prvog dana, ali taj cilj nikada nije dostignut. Uz to, mnogi eksperti tvrde da su Trampovi potezi u oblasti trgovine nanijeli štetu američkim potrošačima i preduzećima povećavajući cijene.
Trampova ekonomska politika bila je jedna od najkontroverznijih tačaka njegove administracije u 2025. godini. Vrtoglave carine i trgovinske barijere nazvane „recipročnim tarifama” uvedene su protiv mnogih država, a SAD su se našle u trgovinskoj napetosti sa Kanadom i Meksikom. Ti potezi, prema američkim vlastima, imaju za cilj smanjenje trgovinskog deficita i zaštitu američkih proizvođača – ali su izazvali i pravne izazove, kao i nezadovoljstvo potrošača i poslovnih krugova.
Naime, u međuvremenu, njegove carinske tarife nijesu donijele mnogo obećanih radnih mjesta – zapravo, ekonomija SAD je u oktobru izgubila više od 100.000 zaposlenih, uglavnom u proizvodnji.
I dok sam Tramp to spremno priznaje, a povremeno se time i hvali, stopa nezaposlenosti je djelimično skočila i zbog masovnih otpuštanja u federalnoj javnoj službi, koja su dostigla vrhunac ove jeseni, prema vladinim podacima.
Tramp je nepopularan i u Evropi – čak i među desničarskim populističkim pristalicama, pokazuje najnovija anketa portala Politiko, koji navodi da predsjednik SAD uživa naklonost samo kod oko trećine ljudi koji podržavaju stranke čiju pobjedu Tramp priželjkuje u Francuskoj i Njemačkoj.
Što se tiče spoljne politike, mnogi se pitaju da li je posrijedi novi pravac ili pak povratak izolacionizmu. Na međunarodnom planu, Tramp je 2025. redefinisao američku spoljnu politiku, povremeno odbacujući tradicionalnu ulogu SAD kao „globalnog policajca”.
U decembru je objavljena nova Nacionalna bezbjednosna strategija, koja naglašava prioritete bezbjednosti i suvereniteta i kritikuje američku ulogu u promovisanju demokratije u svijetu.
Tramp je zagazio i u globalne sukobe, spremno mašući ekonomskim prijetnjama u pokušaju da ih okonča.
Nakon što je intervenisao u osam sukoba u svijetu otkako je stupio na dužnost u januaru, Tramp tvrdi da bi trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir, međutim, pitanja koja su izazvala ta žarišta ostaju neriješena, a ratna dejstva su se iznova rasplamsala u nekim kriznim regionima, uključujući DR Kongo i duž granice između Kambodže i Tajlanda.
Tramp je početkom avgusta posredovao između Jermenije i Azerbejdžana, a ljetos je pomogao i u pomirenju Tajlanda i Kambodže – uz pomoć prijetnji povećanjem carina, ali je primirje ostalo krhko.
Izrael i palestinska militantna grupa Hamas u oktobru su pristali na prvu fazu sporazuma o vraćanju talaca i prekidu vatre, u kojem je takođe posredovao Tramp, s tim da između dvije strane i dalje postoje duboka razilaženja o glavnim pitanjima.
Pod pritiskom Trampa, između ostalih, i Ruanda i Kongo su u junu potpisali mirovni sporazum, koji nije primijenjen, kako ističe Rojters, a Trampova administracija je uticala i na deeskalaciju situacije u sporu Indije i Pakistana, pri čemu je Tramp rekao da je iskoristio prijetnju smanjenjem trgovine sa tim zemljama, mada je Indija osporila te tvrdnje.
Tramp je mjesecima angažovan i u pokušajima rješavanja rusko-ukrajinskog sukoba, a njegove diplomatske aktivnosti uključile su sastanke sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u SAD, kao i sastanak sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Enkoridžu na Aljasci, ali i pored svih posredničkih napora tačka na skoro četiri godine dug sukob još nije stavljena.
Na planu ratova i vojnih akcija, SAD su, među najnovijim potezima pod Trampom, podržale vazdušne udare u Nigeriji protiv kampova Islamske države, pokazujući nastavak angažmana protiv terorizma i van tradicionalnih pozornica Bliskog istoka i Evrope, ukazuje Rojters.
U pogledu izazova globalnim savezništvima, Trampova politika prema NATO-u i savezničkim zemljama takođe je bila tema debata: administracija je ostvarila dogovor kojim se članice obavezuju da povećaju odbrambene troškove, što je Tramp predstavio kao istorijski uspjeh.
Javno mnjenje u SAD pokazalo je pomiješane i često negativne reakcije građana na određene ključne spoljnopolitičke poteze, uključujući izlaske iz međunarodnih organizacija i razgovore o Ukrajini i Rusiji, kako pokazuju rezultati istraživanja centra Pju.
Britanski Gardijan je Trampovu godinu sagledao kroz brojke pa tako navodi da on, kako tvrdi Bela kuća, radi 12 sati dnevno, zbog čega, kako primjećuje list, ponekad zadrijema na sastancima, dok je u proteklih 11 mjeseci, kako je naveo u govoru ovog mjeseca, Tramp donio Vašingtonu više pozitivnih promjena nego bilo koja druga administracija u američkoj istoriji.
Deset milijardi dolara – to je svota koju je nedavno zatražio od BBC-a zbog „razočaravajućeg manipulisanja njegovim govorom u Kapitolu”.
Brojkama se, u osvrtu na godinu u kojoj je Tramp otpočeo svoj drugi mandat, bavi i Ekonomist, koji ukazuje na rezultate ankete Galupa prema kojima 36 odsto odraslih Amerikanaca odobrava Trampove poteze, što je najniži rejting u njegovom drugom mandatu. Takođe navodi da je istraživanjem JuGov-a ranije ove godine utvrđeno da polovina američkih ispitanika Trampa smatra prestarim da bi bio predsjednik.
Tokom godine, Bela kuća je energično branila Trampa od optužbi da je u padu, uključujući njegovo zdravstveno stanje. Ipak, pitanja o Trampu, koji će u junu napuniti 80 godina, teško da će utihnuti, zaključuje Ekonomist.
Tramp je tokom godine i te kako bio prisutan u svjetskim medijima, pa i u francuskim, gdje je, kako ističe Figaro, čak bio najcitiraniji, prema godišnjem istraživanju, nadmašivši predsjednika te zemlje Emanuela Makrona, što se dogodilo prvi put od početka takvih istraživanja 2013. godine.
Godina 2025. pokazala je duboku podijeljenost američkog društva i promjene u globalnoj ulozi SAD. Tramp je nastavio agresivno da promoviše svoju agendu „Amerika na prvom mjestu” – od granica i ekonomije do strateških međunarodnih partnerstava, i dok njegove pristalice hvale njegove odluke kao snažno vođstvo i zaštitu nacionalnih interesa, kritičari upozoravaju na opasnosti po demokratske institucije i globalnu stabilnost.
U svakom slučaju, Trampova politika ostavila je upečatljiv trag u godini za nama, a pitanja koja je otvorio nastaviće, po svoj prilici, da oblikuju političku debatu i u godini na pomolu.
(Politika)
