Piše: Ivan Milošević
DF je juče predložio da se iz ove političke agonije izađe kroz nove izbore. Na taj način je politički profilisao i ogromno razočarenje Srba u rezultate Zdravkove vlade. Iako je Zdravko uskočio u premijersku fotelju zahvaljujući srpskim glasovima okupljenim oko legendarnih litija, Srbi, nakon što su smjenili DPS, nakon godinu dana ostali su praznih šaka. Osim izmjene zakona o vjeri svi ostali srpski zahtjevi su ostali u Zdravkovoj fijoci. On je tu fijoku zaključao i to na duže, ali je zato voljan da ispuni sve takozvane građanske zahtjeve URE i donekle Demokrata. Te dvije stranke pokazale su se kao politički trojanski konji koji su na talasima izborne volje Srba sve što su mogli uradili da se ta volja ne ispoštuje, čak ni u onom najelementarnijem obliku. Horska osuda studenata Policijske akademije zbog pjevanja pjesme o Kosovu simbolično pokazuju gdje su danas Srbi u Crnoj Gori. Oni se nalaze tamo gdje i prije 30. avgusta, na optuženičkoj montenegrinskoj klupi sa optužbom da su remetilački faktor i nove, tobož postDPS-ovske Crne Gore. Čak je i ON tu, nedodirljiv i miran, vozi se majbahom, tumači klimatske promjene i sipa i dalje ulje na vatru domaćih podjela.
Ukoliko se posljednjih decenija nešto u Crnoj Gori toliko jasno definisalo da je postalo jasno i vrapcima, onda je to fakat da su u Crnoj Gori svi jedinstveni samo u jednome – da budu protiv Srba! Tu konstantu bivše vlasti preuzela je i vladajuća, takozvana ekspertska elita i osim simboličnih izuzetaka i oni dosledno sprovode antisrpski program. Zbog toga je više nego apsurdno da sadašnja opozicija novu vlast optužuje da je veljesrpska, pot uticajem i šapom Beograda i da sprovodi, kao reče Draginja Vuksanović, „četničku ideologiju“! Iz srpskog ugla sve to nije tačno i Srbi jasno vide da Zdravkova vlada dosledno sprovodi samo program URE i donekle Demokrata (Evropa zdaj, NATO, sankcije Rusije), dok se na njihove vizije o političkom ambijentu ponašaju toliko snishodljivo i proglašavaju toliko ekstremističkim da ruše tobožnji građanski koncept Crne Gore!
Pošto su skoro svi bitni politički faktori, osim, naravno DF-a, i prije i poslije DPS-a složni u borbi protiv Srba, ne preostaje nam ništa drugo nego da na vrijeme definišemo srpsku političku i duhovnu strategiju odbrane Srba Crne Gore! Hoće li ona morati da se isproba na izborima koje danas zahtijeva DF ili na redovnim za tri godine, mnogo nije ni važno, jer Srbima mora da postane jasno da su u Crnoj Gori sami kao sinji kukavci i da podršku osim od samih sebe ne mogu očekivati ni sa koje strane. Stoga, Srbi trebaju i da se ujedine oko samih sebe i stanu iza jedne političke stranke i preko nje jasno definišu svoje zahtjeve. I oni, ovoga puta, moraju jasno biti definisani kao srpski i to bez pardona i bez ikakvih upadica sa strane. To znači da se zvaničnom državnom deklaracijom ili nekim drugim dokumentom jednom za svagda stavi tačka na priču da su Srbi iz Crne Gore nečiji strani agenti i da kao takvi ugrožavaju Crnu Goru i ostale narode. Jasno treba tražiti da država garantuje sva prava Srbima, kao i svima ostalima, i da se njihove pjesme i proslave državnih i duhovnih praznika ne zabranjuju ili proglašavaju okupatorskim i neželjenim vrijednostima Crne Gore. U duhovnom pogledu Srbima treba da se garantuje status Mitropolije crnogorske primorske u sklopu SPC kao njihovog duhovnog temelja opstanka i postojanja u ovom brdima.
Naravno, naprijed napisano samo je gruba skica jednog novog političkog srpskog projekta u Crnoj Gori koju treba u detalje da definiše politička stranka Srba u Crnoj Gori. Mislim da ta stranka u Crnoj Gori već postoji, da se zove Nova srpska demokratija, ali da se ona mora osloboditi raznih političkih privezaka, posebno komunističkih, pa i onih koji čine sveto trojstvo DF-a, i da na narednim izborima istupi sa jasnim srpskim programom. Ukoliko i dobije manje poslanika nego što danas ima DF ništa strašno i zašto u nekim novim političkim matematikama ne bi baš stranka srpskoga naroda u Crnoj Gori bila tas na vagi za formiranje vlasti. Proteklih decenija pokazalo se da najbolje prolaze baš ti tasovi na vagama međusrpskih i međucrnogorskih podjela, što može biti šansa da i Srbi konačno riješe na duže svoj egzistencijalni status u Crnoj Gori!
Srbi moraju da prihvate da sadašnja Crna Gora nije ona iz vremena Petrovića. Za samo jedan vijek u Crnoj Gori se sve preokrenulo, pa su Srbi od tvoraca Crne Gore postali njeni neprijatelji. Trenutno su u Crnoj Gori, kao što rekoh, svi protiv Srba, od Montenegrina, raznih građanskih stranaka i NVO, pa do manjina. Uz to svih njih sokoli i dalje prevejana komunistička maksima da se sa Srbima ne može jer su svi oni Veljesrbi, četnici i krvnici i obožavatelji ratnih zločinaca. Protiv svega toga Srbi moraju sami da se bore, a ako nam je neka utjeha ima nas dovoljno za tu demokratsku borbu i samo još treba da se jasno iskrastiliše jedna stranka (Nova srpska demokratija) koja će stati uz crkvu na naše čelo i eto dobrih uslova da iz te borbe izađemo kao pobjednici!
(Srpska 24)
