„Hrvatska snažno zagovara proces proširenja Evropske unije, naročito na države jugoistočne Evrope“, naveo je u autorskom tekstu hrvatski premijer Andrej Plenković, a Hrvatska na tom putu, kako je ranije više puta ponovljeno, „snažno podržava Crnu Goru“, međutim…
„Očekujemo dalji napredak crnogorskih vlasti u vezi sa nestalim osobama, obeštećenjem hrvatskih logoraša, sukcesijskim pitanjima, oduzetim školskim brodom ‘Jadran’, graničnim pitanjima, oduzetom imovinom i upisom vlasništva Hrvatima Boke Kotorske, kao i drugim otvorenim bilateralnim temama koje želimo da rješavamo u duhu dobrosusjedskih odnosa“, naveo je premijer Plenković u tekstu objavljenom u „Hrvatskom glasniku“.
Dodajući kako vodi redovan politički dijalog sa predsjednikom Jakovom Milatovićem i premijerom Milojkom Spajićem, „otvarajući pitanja koja godinama ostaju neriješena“, Plenković piše kako, ipak, preduslov za članstvo ostaje „ispunjavanje kriterijuma, iskazivanje stvarne političke volje za poštovanje evropskih vrijednosti, kao i principa dobrosusjedskih odnosa“.
Pismo Plenkovića, kojim je Hrvatska još jednom stavila prst u oko Crnoj Gori na putu ka Briselu, dolazi samo koji dan pošto je evropska komesarka za proširenje Marta Kos saopštila kako „Crna Gora nikad nije bila bliža Evropskoj uniji“.
Izjava gospođe Kos došla je pošto je Crna Gora na Međuvladinoj konferenciji 16. decembra u Briselu zatvorila pet pregovaračkih poglavlja u pregovorima o članstvu u EU. Radi se o poglavljima koja se odnose na – „pravo osnivanja preduzeća i slobodu pružanja usluga“, „slobodu kretanja kapitala“, „privredno pravo“, „poljoprivredu i ruralni razvoj“ kao i na „ribarstvo“.
„Ali, treba da budemo iskreni, najteži dio tek predstoji jer je Crna Gora saopštila da želi da završi pregovore krajem 2026, a Evropska komisija vas podržava. Da biste to postigli morate brzo da trčite“, rekla je Kos.
„Najteži dio“ o kome govori evropska komesarka odnosi se svakako na poglavlje 31 vezano za spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku čije je zatvaranje blokirala Hrvatska, neposredni povod bila je odluka Skupštine Crne Gore iz 2024. godine da usvoji Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu.
Sredinom decembra prošle godine, kada je Hrvatska stavila veto na zatvaranje pomenutog poglavlja, ministar spoljnih poslova te zemlje Goran Grlić-Radman izjavio je kako se „ne može govoriti o blokadi“, ponavljajući da je njegova zemlja snažno podržavala Crnu Goru od trenutka kada je započela pregovore sa Evropskom unijom.
„Hrvatska sigurno neće postavljati bilateralna pitanja kao uslov za evropski put Crne Gore, ali pitanje nestalih osoba tokom domovinskog rata, pitanje odštete logorašima – to su teme koje nas sve unutar Evropske unije moraju brinuti, a ne samo Hrvatsku“, izjavio je Grlić-Radman.
I dok iz Vlade Crne Gore još od decembra prošle godine ponavljaju kako je poglavlje 31 tehnički spremno za zatvaranje, da su ispunjeni svi tehnički uslovi, da je to potvrđeno i od strane Evropske komisije, u Hrvatskoj, a to je potvrđeno i poslije najnovijeg pisma Plenkovića, ne misle tako.
Ista meta, isto odstojanje bilo je i decembra prošle godine kada je Crna Gora zatvorila tri poglavlja, isto se desilo i decembra ove godine kada je zatvoreno pet poglavlja, ključna činjenica jeste da među njima nema poglavlja 31. Uslovi Hrvatske za zatvaranje ovog poglavlja i za nastavak crnogorskog puta ka EU, pored ostalih poznatih dokumenata i izjava, posebno detaljno nabrojani su u non-pejperu koji je krajem novembra prošle godine iz Zagreba upućen Crnoj Gori.
Hrvatski mediji tada su iz podgoričkih izvora dobili dokument u kome je navedeno deset otvorenih pitanja koja je potrebno riješiti prije nego što Hrvatska da Crnoj Gori zeleno svjetlo za nastavak evropskog puta.
Na prvom mjestu u ovom neformalnom dokumentu navedeno je kako je potrebno „osigurati pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata“. Podgorica je pozvana da „pristane na sveobuhvatnu naknadu koja obuhvata sve logoraše“.
Ovaj uslov odnosi se prije svega na hrvatske građane koji su od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine bili prebačeni u sabirni centar za istrage, odnosno u „Centar za prihvat zarobljenika iz Hrvatske“ u mjestu Morinj. U Morinju je uz veliko protivljenje mještana oktobra 2022. godine postavljena spomen-ploča na kojoj je navedeno da je „tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku“, na tom mjestu bio logor, tzv. centar Morinj za „zatočene hrvatske civile i branioce“.
„Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočenici“, navedeno je na ploči koju su potpisala ministarstva odbrane i vanjskih poslova Crne Gore i koja je od postavljanja predmet sporova u toj državi.
Mještani Morinja saopštili su tada da se najoštrije suprotstavljaju postavljanju bilo kakvih obilježja na objektima bivših kasarni u Morinju, „koje su u vrijeme ratnih dešavanja 90-ih služile kao sabirni centri za isleđivanje“, a nikako kao „koncentracioni logori kakvima se danas žele predstaviti“.
Godinama se, inače, u Crnoj Gori ponavlja da u Morinju niko nije stradao, da niko nije ubijen i podsjeća na stravičan zločin koji je nad državljanima Crne Gore počinjen u logoru Lora kraj Splita gdje je na najmonstruoznije načine pobijeno i 14 rezervista tadašnje JNA iz Crne Gore.
Na drugom mjestu među zahtjevima Zagreba jeste potvrđivanje vlasništva Republike Hrvatske nad školskim brodom „Jadran“ koji je sada usidren u luci u Tivtu. Hrvatska traži da se brod vrati toj državi, da Crna Gora prizna vlasništvo Zagreba nad plovilom, a da bi zatim, „u duhu NATO savezništva i odgovorno“, Podgorica mogla koristiti taj brod.
Da će Hrvatska do kraja insistirati da joj Crna Gora preda brod „Jadran“, i shodno tome držati u blokadi poglavlje 31, Zagreb je pokazao i prije par dana kada je vlada te zemlje formirala komisiju za vraćanje školskog broda „Jadran“, ali i druge vojne imovine iz Crne Gore. U saopštenju Vlade Hrvatske navedeno je da je obostrano dogovoreno razmatranje ovog pitanja na nivou stručnih komisija, jer je pitanje sukcesije vojne imovine bivše JNA, a posebno vraćanje školskog broda „Jadran“, jedno od otvorenih pitanja između dvije države.
Ubrzo je iz Podgorice, iz Ministarstva vanjskih poslova, saopšteno da će uskoro biti formirana i crnogorska komisija za rješavanje pitanja vlasništva nad brodom „Jadran“ i da će zatim biti organizovani sastanci sa komisijom iz Zagreba.
Hrvatska smatra „Jadran“ svojom imovinom, navode da mu je matična luka „Split“ a da ga je Crna Gora zadržala pošto je na početku rata 90-ih bio na remontu u Crnoj Gori.
U pomenutom non-pejperu posebna tačka posvećena je hrvatskoj manjini u Crnoj Gori kojoj treba „osigurati zaštitu i očuvanje identiteta“. Insistira se na ostvarivanju manjinskih prava iz područja obrazovanja, te na povratu imovine.
U dokumentu iz Zagreba otvoreno je i pitanje utvrđivanja granice na moru između dvije zemlje, posebno u zoni Prevlake, da taj posao treba dovršiti jer je na snazi Protokol o privremenom graničnom režimu iz 2002. godine.
Pomenutim protokolom Hrvatska je dobila kopneni dio poluostrva i morski pojas na ulazu u Boku Kotorsku od oko pola kilometra dok je dio uz obalu bližu Igalu proglašen „ničijim morem“. Privremeni status važi i danas dok se čeka konačni dogovor dvije države.
Prije četiri godine, tadašnji crnogorski premijer Zdravko Krivokapić rekao je poslanicima u Skupštini Crne Gore da nije zadovoljan protokolom potpisanim s Hrvatskom jer u njemu piše da je kopnena granica određena, dok se o morskoj treba razgovarati i definitivno je utvrditi. Istakao je da su za Crnu Goru podjednako sporne i kopnena i morska granica.
Prema tekstu non-pejpera, Hrvatska dalje traži i da se „otklone problemi koji priječe održivu pomirbu i stoje na putu snažnije saradnje“. Pod ovim se misli na procesuiranje navodnih ratnih zločinaca jer „Crna Gora nije procesuirala ni jednu osobu za zločine na teritoriji Hrvatske“.
Dalje je pomenuto i preimenovanje bazena u Kotoru koji nosi ime Zorana Gopčevića, navodno „zloglasnog čuvara u logoru Morinj“, a predmet spora je i kampanja u Crnoj Gori iz 2023. „Ponosni na svoje srpsko“ u kojoj su, kako je navedeno, „brojne osobe iz hrvatske, posebno dubrovačke istorije, prikazane kao pripadnici srpske kulture u Crnoj Gori“.
Crna Gora je u međuvremenu, kao gest dobre volje, a to u autorskom tekstu pominje i Plenković, ustupila Dom kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi kraj Tivta na korišćenje hrvatskoj manjini i njihovim udruženjima.
I dok Hrvatska oko spornih pitanja nastupa lagodno, sa pozicija članice EU, Zagrebu se nikuda ne žuri, Crnoj Gori na putu ka EU raju gori pod nogama, zatvaranja poglavlja je pitanje života i smrti, pa će biti zanimljivo vidjeti koliko će u rješavanju spornih pitanja i ova činjenica igrati ulogu.
Jer, ako Marta Kos kaže da treba „brzo trčati“ na putu ka Briselu, onda se to podrazumijeva, bez obzira na posljedice.
