Crnogorski premijer Zdravko Krivokapić svojim ucjenama prema SPC oko potpisivanja Temeljitog ugovora izdao je svoj narod, izdao na stotine hiljada vernih i poštenih ljudi sabranih u jednu riječ i jedan zavjet „Ne damo svetinje“, izdao je duh litija, svetlost oslobođenog naroda, izdao je svece i vladike, monaštvo i predane čuvare imena i sjećanja Crne Gore.
Krivokapić je tim činom praktično izdao svog mitropolita upokojenog blaženopočivšeg Amfilohija, koji je mislio da Krivokapić može biti simbol okupljanja i sloge, a ne razdora i vlastoljubive sebičnosti.
On je izdao i vladiku Joanikija koji mu je vjerovao.
Njegovu svetost koji mu je sa strpljenjem očinski povjerovao na riječ, izdao je crkvu, saradnike, demokratsku većinu izabranu od naroda u neponovljivoj pobjedi demokratije u avgustu, izdao je Boga i ljude, sve je izdao osim Mila Đukanovića, sve, i kao takav ne može biti na čelu demokratske Vlade, osim one izdajničke.
Izvor: „Glas javnosti“
