PIŠE: SIBIN
Kako Gospodara spasiti od političkog, životnog djela koje ima svijetlu i tamnu stranu, tim prije što jedna drugu isključuje?
To je pitanje koje živo muči novocrnogorca, u njegovom očajnom pokušaju da Gospodaru prizna samo ono uzvišeno.
Kažu: ne Jakov, Mila je pobijedilo vrijeme. Dakle: i Gospodar ima ono što bi bio biološki sat. Vrijeme vrši svoj uticaj i na taj, za novocrnogorca, mitski entitet.
Drugi, pak, veli (sa proleterskim kačketom nasred trga Nezavisnosti): da se povukao na vrijeme, za sobom bi ostavio zavidnu političku karijeru. Ovako, nažalost, oko sebe sabrao hordu kleptomana koji su sve pretvarali u prljavi kapital.
Jeste, njemu je politika prije služila da ostvaruje i ukrupnjuje privatni biznis, nego da se „vrti oko praznog mesta zvanog ideologija.“ (Žižek)
Nakon Stanković Vuksanović Draginje, i Milo ide u političku penziju. Jer, ne može se ni on boriti protiv vremena koje mu nije više moglo biti saveznik.
Ostaje pitanje: hoće li mu Zuvdija Hodžić kao pisac iz sjenke, sastavljati Memoare.
Naslovljene: Od komuniste do milionera.
