Piše Bećir Vuković
Andrija Mandić, čovjek koji je srušio režim Mila Đukanovića, proglasio je i – pad režima Mila Đukanovića u Mojkovcu.
Andrija Mandić, lider Srba u Crnoj Gori – proglasio je – pad policijskog režima u Mojkovcu. Kad se sve podvuče – Srbi su srušili potonji komunistički režim u Evropi.
(Ko god drukčije duma, slobodno da se privati olovke, i glasne se na istom mjestu…)
Konačno, moramo stvari imenovati pravim imenom. Dosta smo se lagali, skoro se navršio vijek laže i paralaže.
Važno je – samo da se ne lažemo. I da laž – može – zamijeniti istinu.
Ovo je vako, pa da će ga krstiti i vladika sa Cetinja, što govorio onaj serdar. I sve se poklapa dok ruka prolazi kroz ljepotu pisanja na terasi holeta „Serdar“ u Donjim Poljima.
Nije, valjda, policijski režim u Crnoj Gori – sam – srušio – sin poslastičara iz Ulcinja…
Evo, godinu dana – ubjeđuju nas – da je manje – važnije – od većeg, i da onaj koji ima manje, treba da dobije – sve – a onaj koji ima više – ama baš ništa…
Danas, policijski režim u Mojkovcu, nalvlači gaće sa jednom nogavicom. No, i ta nogavica rašivena, a gaće užućele i uštavljene, sa onim jednim – šupljim džepom. Takav, u takvim gaćama, nema kud izlaziti.
To više i nisu gaće, to su – gaćice – bez lastike. (Molim da mi oprosti moj omiljeni deminutiv…)
Nisam zavičajni slavuj, kroz moje stihove prolijeću neki drugi tići poletići. Jedan je sletio na tvrđavu od duvana u Poljima, i kvače tužnu pojku, kva, kva, kva….
Vaš pisac je iz Donje Štitarice. Jedan iskusni vuk pita me: otkuda sinu poslastičara iz Ulcinja sedam glasova u Štitarici. Teško pitanje, ali moram odgovoriti. Oni koji su vazda bili uz svaku vlast ko – šipka uz pušku – eto, ti su ga glasali. Nemoj me više pitati, Štitaričani su moji, a ja njihov, tako će biti, i ostati.
Bolje je pitati: koliko bi dobio glasova bilo koji Srbin, da je bio na listi u bilo kojem čisto albanskom selu u opštini Ulcinj. Ako unaprijed znate odgovor, ne morate postavljati pitanje.
Još me vuk pita kroz mećavu: đe vam je štab, Bećire. Ko i vazda – u Donjim Poljima.
Moram da pohvalim – biblioteku – u hotelu „Serdar“ u Poljima. Tu sam našao „Antologiju građanske poezije“ pečatanu između dva rata. Eto, da obradujem ideologe takozvane građanske provenijencije u Crnoj Gori.
Juče ujutru, vlasnik hotela, donese mi i knjigu „Serbske narodne pjesme“ sa prevodom českijem, a časti poljskijem. Knjigu je izdala Jugoslovenska mladež. Pečatano u Zlatnome Pragu 1852. Tiskom K. Jerabkove.
(Ovo neka bude i reklama za hotel „Serdar“ u Donjim Poljima.)
Sijed, odlazim kroz mećavu. Platio piće, i opomenuo, pa dokle se čuje: pobjeda u Mojkovcu mora biti osnova za sve razgovore u vezi rešavanja duboke političke krize u Crnoj Gori. Dublje i od kanjona Tare.
