(FOTO/VIDEO) Mitropolit Joanikije: Mitropolit Amfilohije bio nesalomiv i nepobjediv! Znamo koliko je bio osporavan, kao sve velike ličnosti u istoriji – tajna pobjede je što je uvijek praštao!

Predstavljanjem knjige ”Mitropolit Amfilohije: Otačnik – Duhovni azbučnik” autora prof. dr Hadži Jova Medojevića prekjuče, 23. oktobra, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske, počeli su „Dani Mitropolita Amfilohija“ u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

O knjizi su govorili Visokopreosvećeni Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, književnik Novica Sovrlić, prof. dr Jelica Stojanović, protojerej-stavrofor Darko Pejić, protojerej-stavrofor Boban Jokić, kao i autor prof. dr Hadži Jovo Medojević. Saopštenje od te večeri prenosimo integralno.

Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, otvarajući manifestaciju i pozdravljajući prisutne, podsjetio je da „Dani Mitropolita Amfilohija“, u susret petogodišnici njegove blažene končine, počinju promocijom knjige ”Mitropolit Amfilohije: Otačnik – Duhovni azbučnik”, te da je ogromni trud i ogromna ljubav koju je profesor Medojević svojim radom pokazao prema blaženopočivšem Mitropolitu i prema svojoj Crkvi.

Mitropolita Amfilohija opisao je kao pravo duhovno blago i izrazio zahvalnost profesoru Hadži Jovu Medojeviću što je pažljivo odabrao veliki broj kraćih i dužih misli, tumačenja Svetog pisma, asketskih zapažanja, iskustava i razmišljanja o raznim duhovnim i društvenim temama. Vladika Joanikije je istakao da je u pitanju izuzetno djelo, koje je namijenjeno svima, naročito obrazovanim ljudima, ali i svima koji vole knjige i iskrene misli i riječi. Takođe je istakao da je Mitropolit Amfilohije bio čovjek velikih darova, obrazovanja, kreativne energije i autoriteta, ističući da su takvi ljudi rijetki, ne samo u jednom vremenskom periodu, već i kroz čitavu istoriju.

Arhiepiskop cetinjski je iznio svoja lična zapažanja o unutrašnjem duhovnom životu Mitropolita Amfilohija, ističući da je u teškim trenucima, kada se suočavao sa važnim događajima i mnogobrojnim problemima, blaženopočivši pronalazio utočište u molitvi:

„U pojedinim momentima, naročito kada predstoje neki važni događaji, ili kad ga stignu mnogi problemi, da čovjek više prosto ne može da izdrži, a znamo kroz koje je sve muke i probleme prolazio i kakva je iskušenja savlađivao, on je znao da se povuče onoliko koliko mu je moglo biti. Da se povuče vrlo često i slomljen i iscrpljen, naročito u poslednjih nekoliko decenija, ali to je bilo samo naš spoljašnji utisak. On je zapravo bio nesalomiv i nepobjediv. On se svakako molio Bogu, udubljivao se u Tajne Božije, Gospoda koga je u srcu nosio, on je nekako sa njime sve savlađivao, i nije mu trebalo baš mnogo da se vrati sa tako obnovljenom energijom, svježinom, da se prosto podmladi. Da ga vidite opet ornog, spremnog, možemo reći nepobjedivog. I, naravno, to je uvijek pratilo praštanje. Znamo koliko je bio osporavan, kao sve velike ličnosti u istoriji, kao sve dinamične, jake ličnosti, proročkog karaktera, koje izazivaju protiv sebe i ljudsku i demonsku mržnju. Ali, tajna njegove pobjede je baš u tome što je praštao, što nije zlopamtio, što je volio, što je sastradavao. Takav je bio naš Amfilohije, veliki karakter, velika ličnost.“

Vladika je na kraju svog obraćanja još jednom zablagodario gospodinu Jovu Medojeviću na knjizi i njegovom velikom trudu:

„I naslovio je, zaista lijepo – Otačnik, pa u podnaslovu Duhovni azbučnik, i jedan i drugi naslov i podnaslov su srećno odabrani. I zato smo željeli i planirali, čim je ova knjiga izašla, da ove godine sa njom započnemo Dane Mitropolita Amfilohija. Gospodine profesore Medojeviću, hvala vam na Vašem velikom trudu, na Vašoj ljubavi, čestitam Vam na zaista izuzetno uspješno izvedenom, možemo reći, slobodno, značajnom projektu, i posebno Vam hvala što ste nam učinili radost da se večeras ovdje saberemo u spomen blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju.“

Književnik i moderator ove večeri, Novica Sovrlić, predstavio je knjigu ”Mitropolit Amfilohije: Otačnik – Duhovni azbučnik”, autora profesora dr Jova Medojevića ističući da je riječ o značajnom izdanju Udruženja pisaca Kosova i Metohije, koje obuhvata više od 710 stranica sa preko 1.300 zapisa misli, riječi, izreka i poruka Mitropolita, prikupljenih iz njegovih knjiga, propovjedi, predavanja i intervjua. Sovrlić je sa ponosom istakao da je Mitropolit Amfilohije bio član tog udruženja, prisjećajući se kako mu je lično predao člansku kartu u manastiru na Cetinju 2019. godine. Opisao je njihove susrete na različitim događajima i mjestima, naglašavajući da je Mitropolit uvijek ponio dio tih susreta sa sobom, ali je ostavio iza sebe i učenja i misli koje će zauvjek ostati upamćene.

„Đeda smo susretili dok je popisivao sve kosovske jade, pohranjivao kosti novomučenika kosovskih i metohijskih, cjelivali mu desnicu i drugovali s njim o Vidovdanu, na Pesničkom bdeniju u Gračanici, potom u Dečanima, pa na Sajmu knjiga u Beogradu, u Herceg Novom na Trgu od ćirilice, na Cetinju za Dane NJegoševe i ovde u Podgorici u ovom hramu. Vazda, ozareni njegovim prisustvom, i svečanošću trenutka koji se pridodavao njegovim prisustvom. Sa sobom je uvek odnosio dio nas, ali i ostavljao za sobom pouke i misli koje se zauvijek pamte. Otuda i naša zahvalnost kao udruženja, autoru ove knjige što nas je odabrao za svog izdavača. Mnogi bi kazali da je to Božija milost, i jeste“, kazao je Novica Sovrlić.

Prof. dr Jelica Stojanović je istakla kako je Mitropolit Amfilohije naglašavao svetost srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Citirala je dio iz knjige u kome on kaže da „jezik, prema Hristovoj pouci, govori iz obilja srca,“ što znači da jezik izražava ono što duboko u srcu i biću postoji. Takođe je prenijela njegova razmišljanja o ćirilici, navodeći da je 2017. godine rekao: „Bez Svetog Save, manastira Morače i ćirilice, bili bismo kao glava bez očiju, kao oči bez zjenica. Kroz Ćirilovo pismo, kroz vjekove smo duhovno, moralno i mentalno sazrijevali.“ Mitropolit se sa žaljenjem prisjećao da je ulazak u crnogorske gradove podsjećao na NJemačku ili Italiju, dok je ulazak u Kolašin bio kao dolazak u Čikago, zbog izostanka ćiriličnog pisma.

Profesorka Stojanović je istakla da je Kosovo imalo posebno mjesto u srcu Mitropolita Amfilohija, citirajući ga kako Kosovo naziva „nebesko-zemaljskim prostorom“ i govori o „kosovskoj drami“ koja traje više od šest vjekova, sa raznim počiniocima i učesnicima. Mitropolit je gledao na Kosovo i Metohiju kao na vječnu pozornicu sličnu Jerusalimu i Golgoti, gdje se borba između dobra i zla, božanske pravde i ljudske nepravde nastavlja do kraja svijeta i vremena. Takođe je izrazila njegovu bol zbog rušenja kapele na Lovćenu, ističući da je znao da će doći vrijeme kada će sazreti Crna Gora i njen narod i kada će ona biti obnovljena: „Zato su se kapelice umnožile širom Crne Gore, čekajući da se vrati ona koja ih sve ujedinjuje.“

Protojerej-stavrofor Darko Pejić podijelio je svoja lična iskustva sa Mitropolitom Amfilohijem, uključujući trenutak kada ga je Mitropolit rukopoložio i poslao u njegovu prvu parohiju u Mojkovcu — mjestu koje je ostalo bez sveštenika punih 51 godinu i koje nije imalo crkvu. Prisjetio se i jednog teškog razgovora koji je Mitropolit vodio sa predstavnicima Opštine o mjestu za hram, koji je ocijenio jednim od najizazovnijih u svom životu. Pejić je takođe ispričao kako je Mitropolit neočekivano došao u njegov dom i poveo ga na Kosovo na pet nezaboravnih dana, obilazeći narod i srpske svetinje. Posebno je bio dirnut toplinom s kojom su monasi i monahinje na Kosovu dočekali Mitropolita, što je bilo u oštrom kontrastu sa dočecima u crnogorskim gradovima, naročito u prestonom gradu, gdje je često nailazio na smrtovnice sa njegovim likom okačenim po gradu.

„Dok je u isto vrijeme po svijetu dobijao ovacije, on je nastavio da zaliva ovo naše drvo života, bez koga nam nema opstanka. Često svojim suzama i svojim znojem, samo je nastavio da čisti to stablo, izvore, hramove, manastire, da sabira rasute kosti predaka, znajući da dok oni ne nađu svoj mir, ni nama nema mira, ni novih plodova. A onda je drvo rascvjetalo, počelo da rađa nove plodove: novo sveštenstvo, monaštvo, novi hramovi, uz očišćene i omivene stare, krenule su da teku Crnom Gorom ponovo riječi života vječnog. Glavni izvor bio je on i njegova riječ, Svetigora. Nema ustanove u Crnoj Gori, kojoj nije pružena pomoć. Briga i neumorno staranje njegovo za pravoslavlje i ono što mu je povjereno, dobilo je svoju punu satisfakciju u dva veličanstvena hrama, kojima bi se mogli ponositi i mnogo veći od nas. On je u ovu Crnu Goru doveo sve prvake pravoslavnih crkava, vaseljene“, istakao je prota Darko.

Protojerej-stavrofor Slobodan Jokić je u početnom dijelu obraćanja slovo posvetio Ivanu Jovanoviću, nedavno preminulom kolegi i prijatelju, teologu i dugogodišnjem saradniku izdavačkog centra Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, kao i saradniku na različitim monografijama i knjigama vezanim za Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Jokić je objasnio da je „Otačnik“ patristička knjiga o očinstvu — vječnom i neprolaznom očinstvu, o vječitoj i neprolaznoj pjesmi Gospodnje slave i sjaja.

„Pred nama je Otačnik jednog novog učitelja i oca Crkve, Mitropolita Amfilohija Radovića. Veliki rad i trud na stvaranju Otačnika – duhovnog azbučnika o ocu Crkve Amfilohiju podnio je hadži Jovo Medojević. Medojević je prikupio i u ovu knjigu prinio djelove knjiga, studija, eseja, članaka, besjeda, intervjua, prevoda na čitavih 710 strana, i u1300 pojmovnih jedinica izabranih iz velikog stvaralaštva Mitropolita Amfilohija. Same ove brojke govore o grandioznom djelu Mitropolita Amfilohija, ali i o ozbiljnosti, trudu i predanosti priređivača i autora ovoga djela. Kako sam autor svjedoči, kroz život se sam nadahnjivao Mitropolitovim mislima, idejama, riječima, djelima, i dubokim bogoslovskim promišljanjima. Ovaj Otačnik nam otvara vrata spoznaje dubine i širine djela i misli učitelja života mnogih. NJegov Otačnik se rodio iz njegovog očinstva koje je ostavio ovome našem vremenu i svijetu u kome su i očinstvo i majčinstvo prezreni i odbačeni od ljudi ogrezlih u zaborav Boga i samozaborav. Onaj čiji je Otačnik pred nama, pokretao je ljude na podvige i žrtve koji nam pomažu da shvatimo koliko nam je Božje ljubavi i milosrđa potrebno da bismo, makar po smjeru volje, ličili na naše duhovne oce koji nam ostavljaju Otačnike. Pažljivo čitanje ovih odlomaka daje čitaocu miomiris kako svete prostote, tako i dubokog životno-intelektualnog promišljanja, ali prije svega istinskog služenja Bogu koje je obilno osjenjeno blagodaću Božijom.“

Prof. dr Hadži Jovo Medojević, autor i priređivač ovog djela, govorio je o imenima Mitropolita Amfilohija i njihovim značenjima: na krštenju je dobio ime Risto – što znači „pomazanik“, a prilikom monaškog postriga ime Amfilohije – što znači „dva voda vojske“. Opisao je Mitropolita kao čovjeka vrline i kvaliteta, divan primjer ljudskog roda. Medojević je ispričao svoj prvi susret sa blaženopočivšim u Cetinjskom manastiru 1. oktobra 1989. godine, tokom prenosa posmrtnih ostataka i sahrane crnogorskog kralja Nikole, kraljice Milene i njihovih ćerki. Tada je Medojević bio student Fakulteta za kulturu na Cetinju i spremao diplomski rad na temu Kraljevske porodice. Prisjetio se riječi Mitropolita tog dana: „Danas duše predaka igraju na Cetinju, raduju se i slave. Jer, evo nas da dočekamo na Cetinju gospodara Crne Gore i Brda, kralja Nikolu I, sedmog i poslednjeg vladara svetog roda i svetorodne dinastije Nemanjić-Petrović.“

Medojević je opisao bogato nasljeđe Mitropolita Amfilohija koje se sastoji od knjiga, naučnih radova, prevoda, propovjedi i intervjua. Kroz ta djela, Mitropolit je uredno organizovao i klasifikovao vječite dogmatske istine po njihovim svojstvima, sastavljajući ih u mozaik vječitih istina, koje su u svemu božanske, beskonačne, bezgranične i vječite, jer potiču od beskonačnog, bezgraničnog i vječitog Boga.

„Objasnio je dubine ljudskog bića, duše i srca, predstavljajući čovjeka kao biće stvoreno za vječnost. Tumačio je ljudsko dostojanstvo i besmrtnost, približavajući ljubav između Boga i čovjeka. Istovremeno, dao je detaljna objašnjenja moralnih pravila istinskog dobrotoljublja, prodirao u svu kosmičku objavu i otkrivao sabijenu ljepotu biblijskog i svetog tradicionalnog tajnovitog viđenja, obuhvatajući sve dane od stvaranja svijeta do Drugog Hristovog dolaska, kada će zasijati punota Božije dobrote, božanske ljubavi i božanske istine“, zaključio je na kraju svog obraćanja autor i priređivač, prof. dr Hadži Jovo Medojević.