Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na Badnji dan, 6. januara 2026. ljeta Gospodnjeg, osveštao je i sa Preosvećenim Episkopom dioklijskim g. Pajsijem, sveštenstvom i vjernim narodom naložio badnjake pred Cetinjskim manastirom.
Po viševjekovnoj tradiciji, prvi badnjak donijeli su predstavnici plemena Bajice – Martinovići i Borilovići, a onda predstavnici ostalih plemena i nahija Crne Gore.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je vjernima čestitao praznik, poželjevši da i ovo naše pokolenje prinese Gospodu na dar uzvišene darove ljubavi, dobrote, čestitosti, stvaranja i svega onoga što krasi lice našeg naroda. Pomolio se i da Gospod izlije na ovaj grad i cijelu Crnu Goru svaki blagoslov, milost, ljubav i bratsku slogu i da božićna radost, koju je donio Bogomladenac Hristos u ovaj svijet, uđe u naša srca i u naše domove i porodice.
Praznično slovo NJegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija prenosimo u cjelosti:
Mir Božiji – Hristos se rodi!
Neka bude, draga braćo i sestre, srećan praznik Rođenja Hristovoga, da Bogomladenac Hristos svima nama i cijelom svijetu donese radost, duhovno obnovljenje i ispunjenje, mir i slogu među nama.
Vaše preosveštenstvo, časni oci, poštovani gospodine predsjedniče Skupštine Crne Gore, gospodo ministri, gospodo narodni poslanici, čestiti, porodice Bajice, Borilovići, Petrovići, Martinovići, koje je Njegoš opjevao u „Gorskom vijencu“ povodom velikih događaja koji su se zbili na Cetinju u vrijeme vladike Danila, i po tome je ovaj praznik, kojega proslavlja sva vaseljena, postao naročito znamenit u istoriji Crne Gore. A ne samo u vrijeme vladike Danila Petrovića, kada su Crnogorci odlučili da svoju pravoslavnu vjeru i svoje svetinje odbrane i da Crnu Goru vrate njenim korijenima, nego od tada pa sve do Mojkovačke bitke, kada se taj događaj na jedan drugi način ponovio i zapečatio istoriju Crne Gore i svetu vjeru pravoslavnu proslavio, jer Bogomladenac Hristos dao je našim precima vjeru, hrabrost, ljubav prema svojoj Crkvi, prema našoj otadžbini.
I ta vjera nas je grijala kroz svu našu mukotrpnu istoriju i dala nam snage ne samo da opstanemo, nego da kroz našu svetu vjeru, koja je rodila pravoslavnu kulturu i duhovnost i proslavila mnoge svetitelje, prinesemo divne i uzvišene plodove Bogomladencu Hristu.
Neka bi dao Bog da i ovaj Božić, kao i prethodni, kao i budući, da nam daruje snagu da nosimo svoj krst časno i pošteno, da i ovo naše pokolenje prinese Gospodu na dar uzvišene darove ljubavi, dobrote, čestitosti, stvaranja i svega onoga što krasi lice našeg naroda.
Zahvaljujem svima vama na podršci i na ljubavi, na odanosti svojoj Svetoj crkvi, posebno vladarskoj kući Petrovića i naročito Bajicama, Martinovićima i Borilovićima, koji su se upisali u istoriju ove svetinje i u istoriju Crne Gore u davna vremena, pa su se i njihovi potomci do dana današnjega potrudili da ostanu vjerni svojim precima i primjer svima koji idu putem Božjim.
Neka bi Gospod izlio na Crnu Goru i na ovaj grad svaki blagoslov i milost, i ljubav, i bratsku slogu i da božićna radost, koju je donio Bogomladenac Hristos u ovaj svijet, uđe u naša srca i u naše domove i u naše porodice. Amin, Bože daj, na mnoga i blaga ljeta!
Mir Božiji – Hristos se rodi!
Vaistinu se rodi!
