Piše: SIBIN

Ulcinjski apokaliptičar i mizantrop, tako olako koristi pojam – fašizam. Reklo si kako prema njemu ima fetišistički odnos. Svaki drugi tekst je fešta od (zlo)upotrebe pojma – fašizam.
„U gluposti, on je ozbiljan duh koji bi, bolje orijentisan, mogao da uveća zbir remek-dela.“ (Sioran)

Da sam pisac, međutim, nisam ni prevodilac, ne znam za koji bih se zvučni pojam uhvatio? Danas, u eri proizvodnje raznih post: od postistine do postteksta. Zato si lakokrili lirik, ili okoreli skeptik, analitičar i dijagnostičar aktuelnog, teoretičar koji od zbirke zrbkanih i zbrzanih kolumni sastavi knjigu tamnog naslova, u kojem obično imamo hronike propasti, sumraka i nestanka.
Rizikujem provalu gnijeva lijepih duša, međutim, neograničena upotreba pojma fašizam, pretvara ga u pornografiju teksta. Naročito u društvu guglanja koje je na sve oguglalo!
Demokrate diljem svijeta trebalo bi da razmisle zašto rapidno pada povjerenje u njih. A. Badju primjećuje kako „Svako pokušava da bude najbolji demokrata.“ Dodaje: „Čak je i rat demokratski postupak protiv pogrešne demokratije.“

Pa ko je onda fašista, još i danas u 21. vijeku?

Možda onaj koji svudje nastoji utjerati svoju verziju najbolje demokratije, dolazeći kao proklamator univerzalnih vrijednosti?

U fantaziji, svi smo mi iskupitelji ovog palog svijeta, heroji i žrtve, bogomdani dobročinitelji koji bi glavu položili i za cvijet. U realnosti, pak, mi smo političke životinje!

Tagovi