Ako uzmemo u obzir da su još u Rimskom carstvu postojala javna kupatila – terme, sasvim je logično da se u srednjem vijeku lična higijena podrazumijevala. Ipak, dobro znamo da to nije bio slučaj…
Još od antičkih vremena u mnogim civilizacijama je zabilježen pojam javnog kupatila. Podjednako pravo na njihovo korištenje najčešće su imali svi građani, a funkcija tih objekata povezivala se jednako i s higijenom i s principom hedonizma.
Tokom četvrtog i petog vijeka, hršćanska crkva propagirala je redovno kupanje, ali ne u javnim kupatilima. Posebno su bile zabranjene one terme u kojima su se u istoj prostoriji kupali muškarci i žene.
S vremenom, zabrane su se množile sve do te mjere kada je hršćanima bilo zabranjeno da se kupaju goli. Crkvene vlasti su na kupanje gledale kao na uživanje u nečistim strastima koje vode u nemoralno i promiskuitetno ponašanje.
U tom razdoblju se vjerovalo da se putem kupanja prenose mnoge bolesti kroz pore na koži. Jedno istraživanje iz šesnaestog vijeka opisuje kako kupanje zagrijava tijelo, ali slabi organizam i proširuje pore i na taj način stvara rizik od raznih bolesti, pa čak i smrti.
Higijena se kod pripadnika nižih klasa u jednom momentu svela na umivanje, ispiranje usta i pranje ruku. Umivanje se jako rijetko praktikovalo, jer je bilo rasprostranjeno vjerovanje da voda u kontaktu s očima slabi vid i prouzrokuje kataraktu. S druge strane, pripradnici viših klasa kupali su se oko pet puta godišnje.
Stanovnici pojedinih djelova današnje Rusije kupali su se jednom mjesečno, a ostali Evropljani su ovu njihovu naviku vidjeli kao neki vid perverznog ponašanja.
Priča o neugodnom mirisu Luja XIV ima zanimljivu pozadinu. Naime, ljekari su Luja posavjetovali da se što rjeđe kupa kako ne bi ugrozio svoje zdravlje. Prema nekim podacima, Luj XIV se okupao samo dva puta u cijelom životu. Slično održavanje (ne)higijene praktikovala je i španska kraljica Izabela I, koja se okupala samo kada se rodila i na dan kada se udala.
Tokom srednjeg vijeka, mnogi pripadnici aristokracije kupanje su zamijenili tapiserijama s primjesom eteričnih ulja ili parfema. Muškarci su nosili vrećice s mirisnim biljem između slojeva odjeće, dok su žene neugodan miris kamuflirale mirisnim puderima.
(Nacionalna geografija)
