EKSKLUZIVNO: Pavle Đurišić „pronađen“ u kancelarijama DPS-a u Budvi!

Ako je suditi po političkoj logici u Budvi, Pavle Đurišić je konačno našao trajni smještaj – i to ne bilo gdje, već u kancelarijama budvanskog DPS-a. Naravno, ne fizički (još), ali simbolički sasvim dovoljno da se uklopi u novu budžetsku arhitekturu grada.

Naime, DPS Budva je digao ruku za budžet koji, između ostalog, predviđa davanje oko milion eura Srpskoj pravoslavnoj crkvi. I tu ne bi bilo ničeg naročito spornog da upravo ta ista partija godinama nije gradila politički identitet na oštroj kritici SPC-a, optužujući je da „veliča četnike i Pavla Đurišića“. Danas, međutim, izgleda da je problem riješen – ako ne možeš da promijeniš narativ, promijeniš budžet.

Analitički gledano, riječ je o fascinantnoj transformaciji: od ideološke rigidnosti do fiskalne tolerancije u samo nekoliko budžetskih stavki. Sarkastično gledano, možda je DPS zaključio da je lakše sakriti spomenik nego objašnjavati biračima zašto se milion eura iz gradske kase sliva instituciji koju su do juče predstavljali kao bastion istorijskog revizionizma.

U tom smislu, „pronalazak“ Đurišića u partijskim kancelarijama djeluje kao logičan nastavak priče. Ako već finansiraš SPC, red je i da pokažeš dobru volju: malo simbolike ovdje, malo istorijskog relativizma tamo. Lojalnost se, očigledno, danas ne mjeri ideologijom, već budžetskim amandmanima.

DPS Budva bi, ovim tempom, mogao postati studija slučaja za političke nauke: kako od najglasnijeg kritičara postati tihi partner, bez da se ikad javno kaže „pogriješili smo“. Umjesto toga, sve se rješava diskretno – kroz glasanje, kroz stavke i, ko zna, možda kroz poneki „sklonjeni“ spomenik.

Na kraju, ostaje samo pitanje: ako je Pavle Đurišić već simbolički u kancelarijama DPS-a, da li je to privremeni smještaj ili trajna koalicija prošlosti i sadašnjosti? Budžet Budve sugeriše da je odgovor – koliko košta, toliko vrijedi.