Dvostruki aršini građanske „elite“: Zašto je Nikolaidis mogao da poziva na likvidacije, a Vuković ne smije ni da pomene srpstvo?

Građanska Crna Gora, ona gromoglasna i navodno principijelna, još jednom je pokazala da joj ni do građanske, ni do pravedne, ni do Crne Gore – nije stalo. Bitan je jedino poredak u kojem su Srbi vječna meta, a ideološki drugovi iz bivšeg režima – nedodirljivi bogovi.

Gdje su bili sadašnji borci za „ljudska prava“, „multikulturalnost“ i „evropske vrijednosti“ kada je Andrej Nikolaidis, notorni kolumnista i savjetnik bivšeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, pozivao na ubistvo tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, patrijarha Irineja i Milorada Dodika? I to javno, crno na bijelo, u svojoj kolumni!

Podsjetimo, početkom 2012. godine Nikolaidis, se u članku pod naslovom „Šminkanje političkog monstruma“, koji je objavio portal Analitika, osvrnuo na razloge za hapšenje Božidara Stanišljevića, koga vlasti Republike Srpske sumnjiče za terorizam, jer je u banjalučkoj hali Borik, uoči proslave 20 godina Republike Srpske, sakrio ogromnu količinu oružja i dinamita.

Nikolaidis je zbog tog skandalozno-huškačkog teksta bio pod istragom tužilaštva u Podgorici zbog poziva na likvidaciju Borisa Tadića, Milorada Dodika i patrijarha Irineja! Međutim zbog svog gnusnog uradka, nije odgovarao jer su izrazi antisrpstva u takvoj Crnoj Gori bili poželjni i na fonu tadašnje zvanične politike.

– Civilizacijski iskorak bio bi da je Bole (Stanišljević – prim.aut.) upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali. Bila bi to poetska pravda – napisao je on tom prilikom.

Da li se neko od tih moralnih veličina pobunio kada je baš taj Nikolaidis – uz fanfare i tapšanje po ramenu – nagrađen Trinaestojulskom nagradom, najvišim državnim priznanjem?

Naravno da nije. Jer tada su „krvne mete“ bili Srbi i pravoslavni velikodostojnici – što se, u krugovima samozvane građanske elite, očigledno tretira kao poželjan i prihvatljiv „doprinos društvenom dijalogu“.

A danas? Danas im smeta Bećir Vuković. Ne zato što je pozivao na nasilje – jer nije. Ne zato što je izgovorio nešto protivzakonito – jer nije. Nego isključivo zato što je Srbin, i što se, kao takav, usudio da misli svojom glavom i piše svojim perom.

Licemjerje takozvane građanske scene više nije ni teško dokazivati – samo je pitanje dana kada će se obrušiti na bilo koga ko se ne uklapa u njihov uski ideološki kalup. Oni koji su godinama ćutali na šovinističke ispade svojih pulena, danas urlaju na svakog ko ne slavi njihovu verziju prošlosti i budućnosti.

Bećir Vuković, za razliku od Nikolaidisa, nikome nije crtao ni metu na čelu ni „preporučivao“ eksplozivna sredstva kao legitimni oblik političkog izraza. Ali to nije važno. Njegov jedini grijeh je što nije dio sekte samozaljubljenih „kulturnih poslenika“ koji Crnu Goru vole samo dok je antisrpska.

Zato je napad na Vukovića napad na zdrav razum, na slobodu izražavanja, i na svako preostalo zrno dostojanstva u ovoj državi.

Ako Nikolaidis može da bude slavljen i nagrađivan dok u svojoj kolumni priziva krv i smrt, onda makar pustite Bećira da diše.

Jer ako je ovo građanska Crna Gora, onda je i Istok – Zapad.

Na kraju, ispade da je u očima tzv. građanske elite veći grijeh kritikovati ideološke i političke saputnike, nego javno priželjkivati nečiju smrt. To vam je ta njihova demokratija – sloboda govora za njih, a cenzura, hajka i linč za sve ostale.