Od dana kada je poznato da će se ustoličenje mitropolita Crnogorsko-primorskog Joanikija održati 4. septembra u Cetinjskom manastiru, DPS-ovi funkcioneri danima „ispaljuju“ otrovne strelice prema Mitropoliji i SPC-u.
DPS-ovci danima u javnosti plasiraju teze o okupaciji koju SPC sprovodi u Crnoj Gori i koja bi trebalo da bude krunisana na ustoličenju mitropolita Joanikija na Cetinju, sve sa ciljem da se u Prijestonici podignu tenzije do uzavrelosti i da do svečanog ustoličenja 4. septembra ne dođe.
Nema sumnje da će DPS svakog dana sve do 4. septembra preko svojih jurišnika i koalicionih partnera iz Patrotsko-komitskog saveza podizati temperaturu kako bi i ovako polarizovano crnogorsko društvo dovelo na ivicu sukoba i prolivanja krvi.
Koliko su DPS-ovi funkcioneri dvolični i našta su spremni samo da zadrže privilegije koje su sticali tokom prethodnih 30 godina najbolje pokazuje njihove kameleonstvo od veliko Srba do ultra Crnogoraca i Dukljana.
Isti ti DPS-ovci, predvođeni Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem, koji bi 4. septembra da protestvuju i brane Crnu Goru od izmišljenog okupatora, 90-ih, a dobrim dijelom i 2000-ih godina su na Cetinju ljubili ruke tadašnjeg mitropolita Amfilohija i nalagali badnjake sa njim, nedvosmisleno pokazujući pripadnost SPC-u i Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj.
Kakav je odnos DPS imao premu SPC-u u cvijetu mladosti najbolje ilustruje pismo tadašnjeg i sadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića patrijarhu Pavlu od 25. novembra 1998. godine.
Sada tu istu Crkvu, Mitropoliju, patrijarha i novog mitropolita DPS-ovci nazivaju najpogrdnijim nazivima i pozivaju njihove pristalice da im „pokažu zube“ na onom istom mjestu gdje su prije 20-ak godina palili badnjak i zaklinjali se na vjernost mitropolitu Amfilohiju i SPC-u.
Pristalice DPS-a i tzv.komite treba da uzmu u obzir sve ove činjenice vezane za njihovog voljenog i neprikosnovenog lidera, na čiji mig su spremni da udare na svoje rođake, prijatelje, poznanike samo zato što, ne mijenjaju ćud kao njihov predsjednik.
