Piše: Boško Vukićević

Kao i prije podgoričkih izbora, i uoči nikšićkih je patetičnom Nikoliću zapala nezahvalna dužnost najave debakla sopstvene partije. Još jednom proričući nepostojeću „najezdu ćetnika“ na dan izbora, Nikolić poput kakve babe-narikače ili ptice zlozlutnice predviđa zlehudu izbornu sudbinu DPS -a. Kao i u podgoričkom slučaju, radi se implicitnom priznanju poraza na nikšićkom izborima od strane DPS -a, nekoliko dana prije njihovog održavanja.

Suvišno je govoriti o paradoksu da tuđi „izborni inženjering“ izmišlja partija koja je tokom protekle tri decenije strahovlade politički preživljavala uz upotrebu uvoznih, duplih i mrtvih birača. Takva količina političke hipokrizije izgleda nevjerovatna čak i za sami DPS.

Dakle, pobjeda vladajuće većine i poraz DPS -a u Nikšiću su neupitni – što pokazuje strah i panika u redovima kriminogene partije -ali i sve predizborne ankete. No, kako bi ta pobjeda bila ubjedljiva, i kako bi postavila temelje za potpunu političku marginalizaciju ili raspad DPS -a – neophodno je ostvariti visoku izlaznost na nikšićkim izborima.

Kako bi se realizovala visoka izlaznost, nužno je da tri politička subjekta koja čine većinu na državnom nivou pokažu makar minimum sloge i zajedničkog djelovanja u okviru posljednjih dana nikšićke kampanje. Da bi se privukli apstinenti i razočarani potrebno je poslati poruku stabilnosti i zajedništva.

Poguban je metod agresivnih napada među konstituentima vladajuće većine i njima se svakako neće poboljšati izlaznost niti rezultat liste napadača. Naprotiv.

Političke i ideološke razlike između konstituenata državne vlasti su svima poznate, ali one ne smiju biti razlog izostanka poruke sloge i zajedništva. Duh 30. avgusta mora biti sačuvan. Samo se na takav način može ostvariti visoka izlaznost na izborima u Nikšiću.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi