Piše: Emilo Labudović
„Viši sud u Bijelom Polju ukinuo oslobađajuću presudu optuženima u aferi „Tunel“ i vratio slučaj Osnovnom sudu u Podgorici na ponovno suđenje!?
Na prvi pogled, ništa čudno. Ni prva, a ni poslednja presuda koja nije prošla „iglene uši“ više instance. I ne bi možda ni zavrijedila više od šture novinske vijesti da nije onog prefiksa „afera“. Afera?! Budibog s nama! Kao da je neko nekoga ukebao u tuđem krevetu (ili kabinetu) a ne jedan od najvećih poslijeratnih policijsko – tužilačko – sudskih skandala u Crnoj Gori.
Kad čovjek ostavi više vremena iza sebe nego pred sobom, i kad se nagleda svega i svačega, na momenat mu se pričini da je vidio sva čuda ovoga svijeta i da ga više ništa ne može iznenaditi. Bar ne u mjeri da kaže: ovo nikad nijesam vidio, ili makar čuo o tome.
Nagledao sam se, doduše samo u filmovima, tunela svih vrsta i namjena, od onih koji su vodili do slobode, preko onih kojima se stizalo do trezora banaka, pa do onih kojima se prelazila državna granica, i mislio sam da je svaki sledeći samo kopija već viđenog.
Ali, ne leži se vraže, ovaj podgorički prijeti da pomuti slavu čak i onog iz Alatraza.
Tridesetak metara osrednjeg tunela, ispod Karađorđeve a do depoa (podruma) Višeg suda, prijeti da pomrači slavu onih koje su šverceri droge i emigranata kopali ispod meksičko – američke granice, a o onima iz Šošenka i Alkatraza i da ne govorimo.
Postaće, sva je prilika, slavan i (ko zna) motiv za filmsku priču, ne toliko ni dužinom ni dubinom, koliko svojom – bizarnošću.
Prvo, van je elementarne pameti, i još uvijek nerazjašnjeno, da neko ne baš visokih kvalifikavija u „zanatu“, dvadesetak metara od najstrožeg centra grada, pred nosom čuvara najviših institucija pravosuđa, u zaleđu Parlamenta, mjesec dana kopa, buši i iznosi kubike i kubike zemlje i kamena a da oni koji nas čuvaju o tome nemaju pojma!? Pobogu, nije se kopalo u Sibiru, Francuskoj Gvajani ili na nekom pustom ostrvu, nego usred Podgorice!?
Drugo, reakcije onih koji su ovaj udarničko – rudarski „podvig“ morali da, ako ne spriječe a ono makar otkriju prije nego su miševi pobjegli iz podruma, kao i onih „pokradenih“, još uvijek su kandidati da završe u rubrikama tipa „vjerovali ili ne“!
Jer, kad predsjednik Višeg suda, u onom haosu i gomili dokaznog materijala koji je nabacan kao u podrumu zemljoradničke zadruge, još sa vrata zaključi „da ne fali ništa od dokaza“, ko god je vidio na šta podrum liči morao je da se zapita je li taj čovjek Supermen ili nije pri zdravoj pameti?
A na to da zna, a štiti „rudare“, e na to ne smijem ni da pomislim.
Još bizarnija je bila izjava nominalno podstnara, a faktički nadređenih, u zgradi Višeg suda – onih iz Vrhovnog suda. Posipajući se unaprijed pepelom i bježeći od bilo kakve odgovornosti, ti genijalci kao najveći problem u ovom slučaju istakli činjenicu „da su premijer i ministar u podrumu boravili – bez dozvole!? Znači li to da su „rudari“ podrum posjetili – sa dozvolom?
I laiku je jasno da se do podruma nije moglo tako precizno stići bez pomoći i „navigacije“ iz Višeg suda. I nijesu se mogle u onom haosu tako jednostavno „adresirati“ pozicije kutija, kesa i džakova u kojima su držani dokazni materijali predmeta zbog kojih se tako predano kopalo.
A samo do zla boga naivni mogu vjerovati da se, ne samo među zaposlenima već i među sudijama, ne nalaze oni koji su na platnim spiskovima ovog ili onog klana ili nekog „viđenijeg“ iz SKAJ aplikacije. Oni koji godinama, između ostalog, „zaboravljaju“ da pokrenu suđenje pa kriminalci visokog ranga, zbog isteka pritvorske kazne, iz pritvora izlaz kao iz Banje Koviljače.
Istraga, ona prava, ozbiljna, kao da nije ni krenula, a kako stvari idu, ni budale više ne vjeruju da će stići do kraja, do naručilaca i najbližih pomagača. Možda neki od „rudara“, već unaprijed debelo plaćenih da preuzmu krivicu i onda zaćute, i bude osuđen, ali dalje od toga – teško. A prije će biti – nikako.
Ko god da je naručio, ko god da je sarađivo, ko god da je kopao, šta god da je/nije nestalo, ostaje činjenica da je podgorički tunel rendgen – snimak stanja u državi. I kao na dlanu pokazuje da je Crna Gora ne samo duboko ogrezla u mutne vode organizovanog i svakog drugog kriminala, a prije će biti – duboke države.
I sad me baš zanima šta će donijeti novo suđenje? Hoće li se oni za koje je na prvom suđenju „nesumnjivo utvrđeno i dokazano da nijesu kopali“ ponovo latiti krampova i lopata, i hoće li, što je najbitnije, priznati ko ih je naručio, platio, hranio i kalauzio da ne omaše podrum Višega? Snila baba šta joj milo bilo!!!
A onaj koji ne samo sektor bezbjednosti, sudstvo i tužilaštvo, već čitavu držvu, sve ovo vrijeme drži u „tunelu“, namiguje na sebe kao svraka na jugovinu, gricka te teško nakupljene milione i hoće da pukne od smijeha. Stim u vezi, skockana je i floskula kako je riječ samo o „aferi“ a ne o jednom od najžešćih i najpodmuklijih nasrtaja na stub države tako da ona na mase djeluje kao pilula za lilule, koje se gutaju šakački, ali ne izazivaju nagon na povraćanje.
P. S. Ako neko vidi svjetlo na kraju tunela, neka javi. Osnovnom Tužilaštvu i Osnovnom sudu, prije svih.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
