Dok se Crna Gora svakodnevno kune u evropske vrijednosti, toleranciju i prava manjina, juče smo svjedočili sramnom ispadu ispred Vile Gorica, gdje su pojedinci iz tzv. građanske elite, predvođeni DPS-ovim, SDP-ovim i SD-ovim političarima, protestovali protiv dodjele Trinaestojulske nagrade srpskom pjesniku Bećiru Vukoviću.

Ovaj incident, više nego ijedan ranije, ogolio je licemjerje onih koji godinama sebe predstavljaju kao borce za „multietničku Crnu Goru“, a u stvarnosti ne podnose ni pomisao da neko sa srpskim identitetom može biti nagrađen za doprinos crnogorskoj kulturi.

Ne treba mnogo analizirati da bi se shvatilo: problem ovih „građanista“ nije u Bećiru Vukoviću kao pjesniku, već u činjenici da je Srbin, i da nije spreman da se odrekne svog jezika, naroda i uvjerenja zarad pristupa grantovima i salonskim aplauzima. Bećir Vuković nije slučajni dobitnik, već stvaralac sa snažnim pečatom u crnogorskoj i srpskoj književnosti, koji je, uprkos decenijama ignorisanja i prećutkivanja, ostao vjeran umjetničkoj i moralnoj vertikali.

Napadi na njega nisu samo napadi na jednog pjesnika, već poruka svakom Srbinu u Crnoj Gori: ako ne pristaneš da budeš nevidljiv, poslušan i bezbojan, bićeš targetiran, demonizovan i prognan iz javnog života. Protesti ispred Vile Gorica to jasno potvrđuju — oni nisu izraz neslaganja sa odlukom žirija, već pokušaj da se institucionalno zabrani Srbima da budu priznati u svojoj državi.

Licemjerje je dodatno očigledno u činjenici da su među protestantima bili oni koji su godinama dobijali državne nagrade i funkcije, ne na osnovu stvarnog doprinosa, već političke podobnosti i spremnosti da promovišu ideološke narative bivšeg režima. Sada im smeta kada neko ko nije dio njihove ideološke sekte dobije priznanje koje ne mogu da kontrolišu.

Zato ovaj slučaj nije samo kulturno pitanje — ovo je suštinski političko i identitetsko pitanje. Ako Crna Gora hoće da bude istinski građanska i evropska država, onda mora prestati da diskriminiše srpski narod i njegove stvaraoce. Pravo na priznanje ne smije biti rezervisano samo za “naše”, već i za one koji misle i osjećaju drugačije. U suprotnom, građanska elita pokazuje da joj nije stalo ni do građanskog ni do evropskog, već samo do monopola i ideološke kontrole.

Vrijeme je da se ova diskriminacija nazove pravim imenom — institucionalni i društveni pokušaj brisanja srpskog identiteta iz kulturnog i javnog prostora Crne Gore. I da joj se konačno stane na put.

Tagovi