DPS ILI DEMOKRATIJA

Piše SIBIN

I nakon tri decenije vladavine DPS-a, kolumnista CDM-a, i u ovoj provinciji nagrada obasuti pisac iz najužnije tačke, piše kako je on za tu partiju, ali pod uslovom da nikad više ne dobije apsolutnu vlast. Oh, dabome, uz taj maleni dodatak.

Da li to podrazumijeva i – demilocentralizaciju Crne Gore, zalaganje za pluralno društvo, i demokratiju u dolasku, jer nijedan sistem nije toliko demokratski da bi to još za sebe mogao i reći?
Svi se, veli A. Badju, utrkuju da budu bolje demokrate od svog političkog protivnika, pa ipak, naposletku verbalnog, niskog fajta floskuletinama, doznajemo da su, u suštini, političari neprijatelji demokratije, kao što su partije države. Da, uvijek čast izuzecima!

Nema demokratije bez rizika, niti revolucije bez kontakta, primjećuje pomenuti filozof, matematičar, pisac.

No, ovdje intelektualci, i to ljevičari, ipak i dalje podržavaju partiju koja opet podržava sistem nesmjenjivosti, što je totalitarističko nasleđe, logika: nakon mene propast nam ne gine. Ukoliko je tako, odavno smo propali, ostaje još samo da to uvidimo.

Lekića vidim kao političku figuru koja bi prije svega doprinijela smirenju tenzija, dovela do balansa, vratila državi dignitet i suverenitet u odlučivanju, i pokazala da je još ostalo dostojanstva, da spoljna politika nije rad telefona i strategija potrčka.

Kao iskusan diplomata, oživio bi ubijenu kulture politike, i javni prostor djelovanja učinio manje toksičnim; ne bi to više bilo pjacarenje, šibicarenje, politika dila, i blamaže, kako pred regionom tako i pred ovim svijetom u sumraku.

Jednostavno je, nema reforme DPS-a, ta nazovi politika je pretrajala, to je prevaziđeni model koji je sam sebe pojeo, pošto je progutao sve što mu je moglo stati, rableovski rečeno, u pozamašnu stomačinu.

Neće nam valjda Podgoricu voditi spomeničar Ivo, jer to je i estetsko pitanje, gospodo!