Piše: SIBIN
Ciceron se odvažio na sudbonosno gledajući kako se bačena kocka kotrlja, Cezar progonio prve hrišćane, i da poetici u DPS-u nema sklonih (Peđa & Aleksandra), matrak bismo znali za fascinantna no istorijskim naslagama skrivena mjesta.
Peđa ili uzrečica „dozvolite“, sopstvenu (lascivu) literaturu (18+) žrtvao i gurnuo u drugi plan, sve zarad potpunog posvećenja jednoj politici koja se opet sva posvetila građanskom prosperitetu i putu ka EU familiji.
Poetesa A. V., koja gromko zbori, ta lalićevka i čitateljka partizanskih pripovjetki, takođe se književnošću služi ali samo kao diskurzivnim dodatkom koji je sav, inače, založen odbrani DPS vođe. Jer, cijene su visoke: neko brani državu(!), drugi, bogme, tajkunski takulin.
Poslovice sve popularnije u populističkim politikama.
Treba, aha, crpiti iz narodne mudrosti, to kolektivno nesvjesno kad progovori sumira duh ovdašnjeg iskustva, na šta vazda treba podsjećati, ponavljati to gradivo kako ga ne bi razvejali globalistički vihori.
Nismo načisto gdje smjestiti dobar dio ovdašnjih političara: u teologiju, književnost, istoriju, ekonomiju?… Ili je prosječni političar miks nastao od svega po malo?
Jedna otvorena enciklopedija ili Vikipedija koja čeka da se čuje. Budući da iz usta proizvodi zlatni nauk. Za koji još čika-Jova Zmaj veli: „Hulje lepo zbore, al’ rđavo rade.“
