Crna Gora će, kako stvari stoje, platiti 17 miliona eura Republici Hrvatskoj kao odštetu zbog zločina u logoru Morinj. Zločina koji se desio dok je Crna Gora bila dio agresije na Hrvatsku, pod dirigentskom palicom tadašnjeg režima, na čelu sa – pogađate – Milom Đukanovićem i njegovim političkim saborcima.

Pa da vidimo logiku: građani Crne Gore treba da isplate odštetu, a oni koji su nas uveli u rat, organizovali logore, klicali „Oj ha!“ sa ratnim zločincima i lomili čaše po Karadžićevim slavama – treba da nastave da se šepure po medijima, da nam drže moralne lekcije o „evropskoj budućnosti“, i da žive od penzija, fondova i privatnih biznisa koji su iznikli iz ratne pljačke?

E pa neće moći.

Ako Crna Gora, kao pravna i demokratska država, isplaćuje odštetu – onda mora da aktivira sve pravne mehanizme da tu štetu nadoknadi od onih koji su je proizveli. Tužba protiv bivših državnih čelnika je najmanje što ova vlast može da uradi da pokaže da ne peremo tuđe ruke našim novcem.

Jer država nije bankomat bivše elite. Neko mora da snosi odgovornost – i to ne samo moralnu, nego i finansijsku i krivičnu. Ne može narod vječno plaćati tuđe greške, a još manje – tuđe zločine.

Zato – ili se pokreće postupak protiv svih živih aktera politike koja je proizvela Morinj, ili neka se objasni narodu da pravde u ovoj zemlji nema, da je pravda selektivna, i da su bivši vlastodršci – zaštićena kasta.

Nema oprosta bez odgovornosti. I nema pomirenja bez pravde.

Tagovi