Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković Kuč poznata je po tome da tokom izlaganja za skupštinskom govornicom često koristi arhaizme i starije termine.  Njen bogati vokabular svakako je zanimljivo slušati ali isto tako često izazove i osmijeh jer ukršta moderni i stari gvoor.

Tako je danas u Skupštini, Vuković Kuč Crnu Goru nazvala domaćinkom. Ne domaćicom, ženom koja vodi domaćinstvo, dočekuje goste, učiteljicom nižih razreda, voteljkom emisije i događaja. Nego domaćinkom ženom koja upravlja kućom.

Prepoznatljiva po stilu koji se može opisati kao spoj skupštinske rasprave i časova staroslovenske leksike, u odnosu na poslanike koji posežu za tabelama, statistikama i političkim floskulama, ona nerijetko iz rukava izvuče riječ koja zvuči kao da je upravo stigla iz nekog zaboravljenog rječnika. S terminima koji kao da su upravo iskočili iz nekog prašnjavog leksikona, pažljivo čuvanog između molitvenika i sabranih djela iz 19. vijeka.

I dok su jedni pokušavali da shvate da li je riječ o stilskoj figuri, omašci ili svjesnoj jezičkoj provokaciji, drugi su se suzdržavali da ne prsnu u smijeh jer u političkoj realnosti današnje Crna Gora, gdje se svakodnevno barata savremenim pojmovima poput reformi, evropskih integracija i fiskalne konsolidacije, iznenada se pojavi domaćinka – žena koja „upravlja kućom“.

Bogati vokabular svakako jeste kvalitet. Međutim, kada politički govor počne da liči na takmičenje u oživljavanju zaboravljenih termina, publika se s pravom zapita – slušamo li program ili jezički performans?

Tagovi