Zvanična Hrvatska je, kako je javnost davno upoznata, na odavanje počasti žrtvama Jasenovca reagovala zabranama ulaska crnogorskih političara, sve to pod velom čuvanja svoga dostojanstva. Kasnije su uslijedile zabrane sveštenicima i intelektualcima maltene zbog slobodno iskazanog mišljenja. Ipak, da li sada ima zaista razlog da brani svoj integritet, ali ovog puta od redova PES-a?

Istorijske i političke tenzije između Crne Gore i Hrvatske su realnost i problem koji postoji u obije zemlje duži niz godina i decenija. Ipak, kada nas teritorijalni sporovi i neslaganja po raznim drugim pitanjima razdvajaju, velikani naše istorije bi trebalo da budu ono što nas spaja.

Jedan od najboljih primjera u čiju čast bi trebalo da zbližavamo dva naroda, i koji je sam bio prijateljski okrenut kako prema Crnoj Gori, tako i naročito prema Srbima koji danas čine preko trećine njenog stanovništva, bez dileme je Tin Ujević.

Ujević je bio pjesnik velike duše i jedan od najvećih književnika koji je ponikao sa teritorije današnje Hrvatske. On je, takođe, bio izrazito okrenut dobrim i bratskim odnosima sa narodom iz ostalih južnoslovenskih država. Može se reći i svojevrsni preteča evropskih vrijednosti kakve danas poznajemo. Svakako, jedna od ličnosti kojih Hrvatska, ali i cio Balkan treba s najvećim mogućim ponosom da se sjeća.

Udar na vrsne književnike, naučnike, i ostale velikane neke države bez sumnje je i udar na nju. Takve stvari su naročito opasne i maliciozne onda kada dolaze sa mjesta političkih predstavnika. Crnogorska javnost juče je svjedočila upravo takvoj skandaloznoj sceni kada je poslanik Pokreta Evropa sad Darko Dragović u jednom pogrdnom kontekstu pomenuo najvećeg pjesnika iz Hrvatske Tina Ujevića.

Ta izjava je, svakako, u sebi imala mnogo toga u najmanju ruku diskutabilnog, a red ljudi koje je Dragović besprizorno uvrijedio je veliki. Između ostalog, cio državni vrh i svaki stanovnik Hrvatske s pravom bi se mogao naći prozvanim i osjećati tugu, bijeks i ljutnju. Kako se zvanični Zagreb predstavlja kao veliki zaštitnik svojih interesa, evo mu idealne prilike da to pokaže.

Neka ne dozvoli da neko sa strane skrnavi spomen na takvog velikana. Zabrana ulaska je, svakako, mjera koja bi trebalo da bude poslednja i da se koristi samo za najteže ugrožavanje. Ipak, ako je politika zvanične Hrvatske takva da se zabrane daju šakom i kapom, onda neka ostane dosledna tome. Ne samo kada treba tamošnjim foteljama, već onda kada je zaista dostojanstvo ugroženo.

 

 

 

Tagovi