U Udruženju roditelji smatraju da maloljetnici snose posljedice zbog propusta odraslih. Kada porodica ne može, ističu, institucije moraju da pruže podršku maloljetniku i porodici.
„Dijete, odnosno mlada osoba, koja na takav način brutalno pretuče svoje drugare, godinama unazad pokazuje simptome koje smo svi propustili. Sada pričamo kako dijete treba kazniti, zbog nedopustivog ponašanja, a ustvari sklanjamo odgovornost nas da smo propustili da pomognemo tom djetetu da ne dođe do ovog problema“, kazala je Lepa Žunjić iz Udruženja „Roditelji“.
A sankcije nijesu dovoljne, već je potreban kontinuiran rad, dodaje Žunjić.
„Da li kroz društveno koristan rad, kroz uključivanje u psihoterapijske procese i grupe podrške. Mi to nemamo, kada imamo dijete sa problemom, institucije imaju jako malo servisa gdje bi mogli da ih uključimo, i pričamo o kaznama, zbog onoga što mi kao odrasli i institucije nismo uspjeli da im obezbjedimo“, kazala je ona.
Maloljetnička delikvencija je posljedica više faktora, objašnjava pedagoškinja i psihološkinja Slađana Minić.
„Nekad se ta odgovornost prenosi samo na roditelje, vaspitanje ili škole, sredinu, ali svi ti faktori stvaraju takvo ponašanje. Baza je u kući, u roditeljskom domu, to ne znači da možemo njih u potpunosti da okrivimo, ali rani razvoj je jako bitan“, kaže Minić.
Često je problem što se problemi kriju, dok ne eskaliraju, upozorava Minić.
„Vlada ta stigma da nas neko ne osudi zašto je naše dijete buntovno i ima nekih problema, pa idu zloupotrebe raznih supstanci, oni čak i nemaju razvijen prefontalni korteks u adolescenciji, znači ko je dužan da se brine o tome – roditelji. po zakonu. al ne samo roditelji, nego i institucije“, zaključila je ona.
Dok nema sistemske prevencije, ovakvi incidenti će se i dalje dešavati, poručile su sagovornice RTV Podgorica.
(RTV Podgorica)
