Sukob između lidera Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa i predsjednika Venecuele Nikolasa Madura obilježio je 2025. godinu. Uprkos snažnom pritisku Vašingtona, čini se da venecuelanski lider i dalje odolijeva i ostaje na vlasti.
Posljednjih sedmica, 63-godišnji ljevičar pleše na bini na mitinzima, opušteno se šeta sajmovima trgovine i prisustvuje paljenju božićnih lampica na jelama, držeći suprugu za ruku. Zabavljao je pristalice plesnim remiksima i ponudio sopstvenu verziju pjesme Džona Lenona „Imagine“, sve to dok zvaničnici Trampove administracije pozivaju da ode u egzil ili snosi posljedice.
„Ne brinite, budite srećni“, poručio je Maduro na događaju u glavnom gradu Karakasu, noseći sombrero i pokazujući znak mira dok je pjevao uz klasik Bobija Mekferina.
Ovi koreografisani nastupi služe Maduru da projicira samopouzdanje i pokaže da nema namjeru da uzmakne pred najdugotrajnijim izazovom njegovom liderstvu u 13 godina vlasti, piše Wall Street Journal.
Sjedinjene Američke Države iskoristile su masovno vojno gomilanje snaga na Karibima kako bi izvele smrtonosne udare na navodne brodove za krijumčarenje droge i uvele djelimičnu blokadu venecuelanskog izvoza nafte, glavnog izvora prihoda koji Maduro koristi za očuvanje režima. U ponedjeljak je Tramp rekao da su SAD napale brod na kojem se utovarivala droga, iako nije ponudio detalje, dok venecuelanska vlada nije potvrdila napad.
Maduro i njegov najuži krug, koji se godinama predstavljaju kao revolucionari, nevoljno se odriču vlasti, dijelom zbog američkih krivičnih optužnica i međunarodnih sankcija s kojima bi se suočili van funkcije. Maduro je već izdržao Trampove pokušaje da ga svrgne tokom kampanje „maksimalnog pritiska“ 2019. godine.
„Nikada nas neće skrenuti s puta revolucije“, poručio je Maduro pristalicama ranije ovog mjeseca.
Iza njegovog ponašanja stoji i snažan osjećaj ideološke samouvjerenosti kao nasljednika političkog mentora Uga Čavesa, ljevičarskog lidera koji je tokom 14 godina vlasti uveo Venecuelu u socijalizam i suprotstavio je SAD-u prije smrti 2013. godine.
Maduro, koji sebe naziva „Čavesovim sinom“, tvrdi da je posvećen nastavku socijalističke revolucije, čak i po cijenu sopstvenog života, predstavljajući sebe kao predvodnika ljevice u regionu, uz simboličku povezanost sa Salvadorom Aljendeom, Fidelom Kastrom i Simonom Bolivarom.
Ponude koje uključuju amnestiju u zamjenu za povlačenje s funkcije, koje su SAD ranije nudile, za njega nijesu prihvatljive, navode sagovornici upoznati s njegovim stavovima. Američko vojno gomilanje i prijetnje Maduro vidi kao veliki blef.
U sukobu sa SAD-om, čiju vladu optužuju za sistematska kršenja ljudskih prava i mučenje političkih zatvorenika, Maduro se predstavlja kao David naspram američkog Golijata koji, kako tvrdi, želi da opljačka prirodna bogatstva Venecuele.
On tvrdi da se optužbe za korupciju i kršenje ljudskih prava koriste kako bi se destabilizovala njegova vlast.
„Nikada nijesam bio, niti ću biti tajkun. Ja sam kao vi – čovjek iz naroda, iz barija. Zato imperijalizam ne može protiv nas“, rekao je Maduro na božićnoj večeri u siromašnom dijelu Karakasa, prije nego što je zapjevao narodnu pjesmu.
Venecuelanski opozicioni lideri koji podržavaju američki pritisak smatraju da Madurovi javni nastupi pokazuju da je ranjiv i da se može natjerati da se povuče, čime bi se otvorio put ka demokratskoj tranziciji u jednoj od naftom najbogatijih država svijeta.
„Maduro će otići s vlasti, bilo dogovorom ili ne“, rekla je opoziciona liderka Marija Korina Mačado ranije ovog mjeseca iz Osla, nakon što je primila Nobelovu nagradu za mir.
Ipak, oni koji Madura bolje poznaju upozoravaju da bi njegovo uklanjanje moglo biti znatno teže nego što misle Vašington i opozicija. Opisuju ga kao vještog stratega koji je koristio pregovarača Horhea Rodrigeza da razjedini opoziciju, dok je istovremeno primjenjivao represiju nad demonstrantima i nelojalnim vojnim oficirima.
Zvaničnici Trampove administracije ne iznose jasan cilj vojnog prisustva niti precizno obrazlažu plan za uklanjanje Madura. Tvrde da on predvodi takozvani Kartel sunca koji SAD preplavljuje drogom i da je nelegitiman zbog predsjedničkih izbora 2024. godine, koje opozicija smatra pokradenim. Maduro to negira.
Bivši vozač autobusa i sindikalni aktivista, nekadašnji gitarista u rok bendu, Maduro je preživio napad dronom 2018. godine, neuspjelu plaćeničku invaziju 2020, vojne pobune, kao i ekonomsku i diplomatsku izolaciju, naročito tokom Trampovog prvog mandata.
Odrastao u radničkoj četvrti Karakasa, rano se okrenuo ljevici i politički se formirao u kubanskom sistemu Fidela Kastra. Njegov put je oblikovan nakon neuspjelog puča Uga Čavesa 1992. godine, kojeg je posjećivao u zatvoru i kasnije postao dio pokreta „čavizam“.
Maduro je potom služio kao poslanik, ministar vanjskih poslova i potpredsjednik, prije nego što ga je teško bolesni Čaves 2013. imenovao za nasljednika. Učvrstio je veze sa protivnicima Vašingtona – Rusijom, Kinom, Iranom i regionalnim akterima.
Strategija opstanka bila je kombinacija represije i ekonomske improvizacije. Kako je ekonomija pala za oko 70 odsto, a naftna industrija oslabljena sankcijama i korupcijom, Maduro je ukinuo kontrolu cijena i razgradio socijalnu državu.
Istovremeno je nagrađivao vojni vrh unosnim poslovima, omogućivši im nezakonite profite, čime je obezbijedio njihovu lojalnost. Prema procjenama Transparency Internationala, vlast je 2022. godine prihodovala devet milijardi dolara kroz ilegalne aktivnosti.
Sagovornici bliski Maduru kažu da je malo vjerovatno da će se povući na zahtjev SAD-a, koje je tokom cijele političke karijere nazivao imperijalnom silom.
(RTCG)
