Do koje mjere smo dužni da trpimo?

Piše: mr Mitar Radonjić

Vidim, digla se kuka i motika na poslanika čije je obezbjeđenje spriječilo napad na njega i postavlja se jedno obično, ljudsko pitanje – do koje mjere smo mi koji smo eto, na neki način javne ličnosti, dužni da trpimo? Do koje mjere smo dužni da trpimo kojekakve baljezgarije ,,građanista“ a sve pod velom da smo kao javne ličnosti dužni da imamo veći stepen tolerancije? Do koje mjere šizofrenog bezobrazluka baziranog na ličnoj osnovi smo dužni da trpimo salvu uvreda na ličnoj osnovi? Do koje mjere smo dužni da trpimo psovanje majke? Do koje mjere smo dužni da trpimo uvrede na ličnoj osnovi a zbog našeg političkog mišljenja? Pitam se – zaboga, kako to da smo mi dužni da trpimo a oni koji nas vrijeđaju nijesu dužni da poštuju Zakon samo zato što smo mi, eto – javne ličnosti? E pa neće moći baš tako, gospodo ,,građanisti“, nikako neće moći. Salve uvreda na društvenim mrežama najčešće plasirane od strane botovske mreže ili grupice šizofrenih istomišljenika podmazanih milovanjem lokalnih funkcionera prevaziđene političke opcije su samo pokazatelj stanja svijesti u tim redovima, tačnije bezsvijesti ili nesvijesti.

Lično sam protiv rješavanja nesporazuma težim načinom ali vjerujte, trpio ne bih kao što i ne trpim psovanje majke uz salvu nacionalnih pridjeva, šizofreno skandiranje uz beskrajan broj pridjeva na ličnoj osnovi i to najčešće od onih koji su stigli najdalje do partijskog korita.

Ex, da – umalo zaboravih, nešto nam se NVO sektor ućutao ili biće, koritance im se prevrnulo pa svojim ljepljivim njuškama jure ona sitna grantovska zrncad po livadi ali kad pokupe – javiće se i osudiće, najvjerovatnije ovoga koji je vrijeđan jer ovaj koji vrijeđa je njihov, a po principu ,,naš je pa da je sav od … ( znate već čega ).

Sve u svemu, neka me takvi osude ali ja trpjeti neću, naprotiv – uzvratiću svaki put u mjeri mnogo većoj i snažnijoj nego što je napad bio – pa što ko ponese, a to preporučujem svakome ko je napadnut, pa neka dežurni ,,građanisti“ i dalje osuđuju ali bolje i to nego da nas kojekakvi a najčešće nikakvi, po ulicama psuju.

Niko od nas nije dužan da trpi iživljavanje svakojakih ispraznih individua potpomognutih povampirenim kleronacizmom a sve samo zbog toga što smo drugačijeg političkog mišljenja. E pa, rođeni moj – dalje nećeš moći. Makar ne meni!!!