piše: Dejan Đurović, član Predsjedništva Nove srpske demokratije
Sloboda je stigla… Čekali smo je dugo,predugo,ali ona je najzad stigla… I niko i ništa nam je ne može oduzeti.
Sloboda je posebno slatka onima koji su se za nju mukotrpno, dugo i istrano borili,koji su se za nju žrtvovali.
Demokratski front osnovan je prije skoro deset godina u cilju oslobođenja Crne Gore od jedne tiranske,kriminalne,antisrpske i anticrnogorske vlasti. Bile su to duge i teške godine progona, hapšenja, zabrana, protesta, barikada…
Godine pendreka, zatvora, suzavca, namještenih suđenja…
Danas, kada je ta borba završena nikome više i jače nije stalo od Demokratskog fronta da se narodna volja iskazana na izborima 30. avgusta ove godine realizuje i formira Vlada i demontira jedan sistem koji je držao u ropstvu Crnu Goru i nene građane trideset godina. Ipak, Demokratski front je duboko svjestan svoje odgovornosti pred istorijskim događajima kojima prisustvujemo i pred narodom koji taj politički savez predstavlja.
Srpski narod u Crnoj Gori, iako svjestan da je državotvorni i istorijski narod na ovom prostoru, nikada nije tražio veća prava nego što imaju drugi narodi takođe prisutni u Crnoj Gori. Međutim, bivši režim je bezmalo više od dvadeset godina diskriminisao i progonio taj narod. Jedino što je, u takvim uslovima, srpski narod tražio je jednakost i mogućnost odlučivanja u sopstvenoj državi.
Sada kada polako kreću pregovori oko formiranja nove Vlade, koji će trajati tačno onoliko koliko i treba da traju pregovori između ozbiljnih političkih partnera i koji će biti teški onoliko koliko je to normalno u svim razvijenim demokratskim zemljama, srpski narod osjeća da je došao trenutak da se ponovo vrati u centar političkih zbivanja u svojoj otadžbini Crnoj Gori preko svojih izabranih predstavnika oličenih u Demokratskom frontu i koaliciji Za budućnost Crne Gore.
Crnoj Gori su potrebne promjene i Crnoj Gori je potrebno pomirenje. Nema i ne može biti istinskih promjena i pomirenja u našem društvu, ako se čitavom jednom narodu ( u ovom slučaju srpskom) uskrati pravo da učestvuje u vlasti i odlučuje, zajedno sa drugima o sudbini svoje zemlje. Bivši režim se trudio dvadeset godina da to čini. Takozvani Zakon o slobodi vjeroispovjesti bio je samo jedan od instrumenata da se taj narod ponizi. Opštenarodne litije koje su mjesecima organizovane i u kojoj su učestvovali svi, ali prije svega Srbi sa svojom braćom Crnogorcima, imale su za cilj povlačenje tog sramotnog anticrkvenog zakona.
Ali to nije bio jedini cilj litija i „litijaša“, radilo se o opštenarodnom „ustanku“ protiv sveukupne nepravde i diskriminacije čitave Crne Gore, ali posebno srpskog naroda. Ovo je rezultiralo stvaranjem koalicije Za budućnost Crne Gore koja je osvojila 27 mandata na prošlim izborima i tako postala najača snaga u okviru nove, pobjedničke većine koja će činiti novu vlast u Crnoj Gori.
Ako tu činjenicu imamo u vidu, onda shvatamo koliko su legitimni zahtjevi da izabrani predstavnici Srba iz koalicije Za budućnost Crne Gore učestvuju punopravno i u skladu sa brojem osvojenih mandata u budućoj Vladi Crne Gore.
Srpski narod je dugo, decenijama čekao promjene i žrtvovao mnogo toga da bi do tih promjena došlo. I onda, kada se to desilo, već na startu, srpski narod je pozvan da potpiše sporazum po kojem neće tražiti povlačenje priznanja nepravedne i protivpravne „nezavisnosti “Kosova”, sporazum po kome neće zahtijevati da Crna Gora izađe iz Nato pakta i sporazum po kome neće tražiti izmjenu sadašnjih neautentičnih simbola Crne Gore. Iako je to za njih bolno, Srbi su kao pobjednici ovih izbora, pružili ruku i pristali na ove zahtjeve, žrtvujući tako opet svoje lične interese u korist zajedničkog cilja-promjena i pomirenja u Crnoj Gori.
Međutim, nije se mastilo na tom Sporazumu ni osušilo, a Srbima su ispostavljeni novi zahtjevi u vidu toga da njihovi lideri, odnosno lideri Demokratskog fronta i koalicije Za bolju budućnost ne mogu biti članovi nove Vlade, pa da i oni sa nižeg nivoa kojima to bude dozvoljeno prođu “filter” najslabijeg od tri činioca nove vlasti.
Naravno, nema sumnje da su namjere svih konstituenata časne i da se radi zajedničkoj brizi da se nova Vlada što prije formira. Treba naglasiti da to niko ne dovodi u pitanje, samo želimo da princip pravičnosti bude ispoštovan. Kako god da se pregovori završe Demokratski front i koalicija Za bolju budućnost će u Skupštini glasati za novu Vladu CG.
Treba, međutim, napomenuti da su neki zahtjevi koji se ovih dana „bočno“ šalju prema Frontu nepravedni i nekorektni.
Srpski narod u Crnoj Gori nije nedonošče, nije „neozbiljan“ i previše je toga preturio preko glave svih ovih decenija da bi mu neko dugo sanjanu, a sada ostvarenu pobjedu uzeo i pretvorio u nečiju tuđu. Stalno prisutni strahovi i frustracije jednog manjeg dijela crnogorske javnosti od srpskog faktora moraju se najzad završiti. Srbi su tu, ima ih u broju u kojem ih ima i neće nigdje otići, niti postati nešto drugo od onoga što su.
Oni ne žele da „pokore“ Crnu Goru, nisu to htjeli ni u starom režimu, pa to ne žele ni sada, ali se i ne stide toga što su Srbi. To moraju znati svi koji će sa nama biti dio buduće vlasti. Jedino se sa ravnopravnim učešćem svih naroda i građana može graditi novo pravednije društvo u ovoj zemlji.
A to se prije svega može postići bezuslovnim i pravednim učešćem svih političkih predstavnika pobjedničkih lista u novoj Vladi Crne Gore.
