Diplomirani magarci

Piše: Goran Danilović

Završiš škole, budeš ljekar, doktor nauka, i iščekuješ nečiju smrt sa radošću? To je potvrda da si bio i ostao glup i da knjiga od magareta nikad nije napravila više nego diplomiranog magarca.

To je potvrda i da si loš čovjek, a takav nikada ne može biti dobar ljekar, inženjer ili domaćin.

Ima, međutim, u tome „Božijeg prsta“!

Bog dopušta da se mali i slabi oglednu u končini velikog, da se sravne sa svojim ništavilom.
Koliko treba da budeš loš i nesrećan da potražiš spas u tuđoj smrti – koliko jadan da „požuruješ“ kraj ovozemaljskog života onome koji je već svet?

Upokojenje Vladike Amfilohija nije bilo njegov kraj nego početak. Nema u međuvremenu nikakve praznine nego caruje punoća vječnosti.
Ima i naše braće koja često zavape da im nedostaje Vladika, ali to su sitni grijesi i ovozemanjske mjere. Kako, zapravo, može nedostajati svetitelj ili prosvetitelj?

Ipak, dovršimo priču o onima čije su mjere radosti satkane od nesreće, tuge i žalosti drugih. To je najgora od mnogih vrsta. Takve ljude ne možeš da mrziš niti ih možeš progoniti čak iako priželjkuju opšti pomor i nesreću. Nesrećnicima od vlastite nesreće nema veće kazne.

Žao mi vas je jer ste izmučeni sobom, a nijedna muka od te nije strašnija.

Žao mi Vas je diplomirani magarci! Žalije mi je, ipak, što sam zloupotrijebio magarce da bih objašnjavao vas.

(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)